TREBINJE │ Edukacija roditelja ključna je u prevenciji pojave Daunovog sindroma kod djece, a uz senzibilnost i ruku podrške cijele društvene zajednice, jednako je važna i kod njihovog psihofizičkog i socijalnog odrastanja.

Ovo je jedan od akcenata radionice koja je večeras, povodom Međunarodnog dana djece sa Daunovim sindromom, održana u amfiteatru Hidrelektrana na Trebišnjici, u organizaciji Aktiva žena Gradskog odbora SNSD-a Trebinje.

Pedijatar-neonatolog dr Ljiljana Buha istakla je da se u prosjeku na svakih 650 ili 700 novorođenčadi rodi dijete sa ovim hromozomskim poremećajem, ali i da je statistika drastično nepovoljnija kada su u pitanju rizične grupe - trudnice preko 35 godina života, one koje već imaju dijete sa Daunovim sindromom, te porodilje ispod 20 godina starosti.

„Međutim, testiranje u toku trudnoće, koje je sa 99 odsto sigirnosti, preveniraće rađanje jednog takvog djeteta. Ako se već rodi dijete jako je važan razgovor sa porodicom - roditelja koji očekuje zdravo dijete treba pripremiti za takvu vijest: da ima problem za cijeli život i da će se njegov i život cijele porodice iz temelja promijeniti. Nakon toga je važna rana intervencija – jer takvo dijete mnogo teže uči i osnovne stvari, a mentalna zrelost nikada ne bude potpuna“, kazala je dr Buha ističući da se koeficijent inteligencije kod djece sa Daunovim sindromom kreće od 10 do maksimalno 60.

„Ta djeca nikad ne savladaju većinu vještina koja su adekvatna za njihovu dob - ali su uvijek topla, nježna, vesela i radoznala“, istakla je dr Buha.

Olgica Rudakijević, defektolog u specijalnom odjeljenju Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj“, sa trodecenijskim iskustvom rada sa djecom sa posebnim potrebama ističe da je uz pravilan pedagoški pristup rad sa djecom sa Daunovim sindromom jednako lijep i izazovan kao i sa drugim školarcima.

„Svako dijete je – dijete. I ono sa Daunovim sindromom je prije svega - dijete. I ono ima iste potrebe kao i dijete koje nema nikakvih smetnji. Dakle, da se razvija, da se druži, da se obrazuje, da živi u svojoj socijalnoj sredini. Samo što njima to ide malo teže i sporije, što ne mogu sami – pa je za njihov psihomotorni razvoj najvažnija rana stimulacija“, kazala je Rudakijevićeva, savjetujući roditelje djece sa Duanovim sindromom da im se posvete, da budu strpljivi i da prihvate napredak u malim koracima.

Neprihvatanje i nerealna očekivanja su i najčešći problem kod roditelja djece sa Daunovim sindromom – ističe i Mijat Šarović, iz udruženja „Sunce nam je zajedničko“, koje već dvije decenije okuplja roditelje djece i omladine sa posebnim potrebama.

Dodaje da ih je okupila potreba da svojoj djeci omoguće kvalitetniji socijalni život kroz druženje i radnu okupaciju, da je sve krenulo bez adekvatne stručne podrške, ali da je, nakon dvije decenije rada, situacija danas značajno drugačija.

„Danas već imamo defektologa, psihologa, fizioterapeuta i logopeda, a dobro je što ovakav stručni kadar posljednjih godina zapošljavaju i naši vrtići i škole - tako da je napravljen značajan iskorak na planu ranog otkrivanja i stimulativnih tretmana“, kazao je Šarović dodajući da, uz organizovanu stručnu podršku djeci, društvo mora iznaći načine da pruži ruku pomoći i porodici – od kojih se mnoge suočavaju sa veoma složenim životnim izazovima.

Gradonačelnik Luka Petrović istakao je da takva podrška u Trebinju neće izostati, te da će Gradska uprava kroz programe materijalne pomoći i zapošljavanjem nastojati da olakša svakodnevne tegobe socijalno najugroženijih porodica u kojima odrastaju djeca sa teškoćama u razvoju.

Snažnu podršku Gradske uprave i ubuduće mogu očekivati organizacije civilnog društva koje se staruju da djeca sa posebnim potrebama imaju kvalitetniji život, o čemu će voditi računa i Grad Trebinje - kroz nove sadržaje koje pruža njegov infrastrukturni razvoj.

Petrović je kazao da raduje što je Trebinje odavno „otvorilo“ ovaj problem i što se po senzibilnosti i organizovanoj brizi o djeci sa poteškoćama u razvoju – od njihovog rođenja, socijalizacije do obrazovanja - pokazuje kao zrela sredina.

Burnim apaluzima učesnici i posjetioci tribine pozdravili su pjevački nastup osamnaestogodišnjeg Srđana Čučkovića, kojeg Daunov sindrom nije onemogućio da se oproba u plesu, pjevanju, sviranju na harmonici...

Ni način kako ga je sredina prihvatila nije davao povod za okrutnu spoznaju da je „drugačiji“ od svojih drugara, zbog čega i ne čudi što je na majčin prijedlog da odu na radionicu o Daunovom sindromu zapitao – šta je to?

„Iznenadiće vas moj odgovor. Jako je lijepo biti Srđova majka. Naša starija djeca već imaju svoje porodice – i on je nama veza. Tako da često kažem da nas je Srđo sačuvao na okupu“, ističe Snežana Čučković.

R.S.