„Klizala je niz strminu čitavih 200 metara. Srećom imao sam uže i uspio sam se spustiti prvi do nje. Bila je u nesvjesti, vidio sam da joj je nos polomljen i podlive po glavi. Pomislio sam na najgore. Srećom, uskoro je prodisala“, kaže za Radio Trebinje Igor Škero vođa planinarske ekspedicije „Vučjeg zuba“, koji je prvi stigao do unesrećene.
TREBINJE │ Planinari „Vučjeg zuba“ nisu mogli ni slutiti da će se jedan uobičajan zimski izlet na Orjen prevoriti u neželjenu avanturu i borbu za spasavanje planinarke Ivane Tabaković, čiji je život, nakon pada u provaliju orjenskih vrleti, zavisio od napora i prisebnosti članova ekspedicije i spasilaca iz Herceg Novog.
Tim prije što su ih, kako ističe vođa ekspedicije i predsjednik PD „Vučji zub“ Igor Škero - pratili idealni uslovi za uspon i što na zacrtanoj trasi ima samo jedno rizično mjesto, koje su rutinski prešli do vrha, gdje ih je čekao zasluženi odmor i fotografisanje.
Igor ŠkeroŠkero za Radio Trebinje ističe da je do nesreće došlo pri povratku, i to na dijelu trase potpuno bezezlenom za iskusne planinare.
„Nisam najbolji vidio jer sam predvodio kolonu, ali se Ivana vjerovatno spotakla a zatim je proklizala niz strmu padinu. Klizala je niz strminu čitavih 200 metara. Srećom imao sam uže i uspio sam se spustiti prvi do nje. Bila je u nesvjesti, vidio sam da joj je nos polomljen i podlive po glavi. Pomislio sam na najgore. Srećom, uskoro je prodisala“, kaže predsjednik trebinjskog planinarskog društva za naš radio.
Škero navodi da je pravo čudo što Ivana osim frakture nosa nije imala druge lomove, s obzirom da je, kako kaže – prilikom kotrljanja niz strminu na jednom mjestu pala sa litice visine čak 5 metara.
Za njim su se, kaže, spustili i Ozrenko Sudar, Danko Karić i Darko Špec, zajedno su je detaljno pregledali, oprezno prebacili na podmetače i prekrili jaknama i folijama da bi je zaštitili od hladnoće.
„Najteža je bila hladnoća i jak vjetar. Grijali smo je našim tijelima, čekajući da stignu spasioci iz Herceg Novog. U jednom momentu je počela da bunca. Stalno smo razgovarali sa njom da ne bi zaspala, jer bi to bilo zaista opasno“, kaže Škero, dodajući da su ostali članovi eksedicije na sreću prošli samo sa malih promrzlinama.
Ali tu nije bio kraj izazovima.
„Okolnosti su bile takve da smo spasioce čekali sedam časova. Ali sam siguran da su momci dali 100 % svojih snaga da stignu do nas što prije. Kasnije sam saznao da helikopteri nisu mogli da se podignu zbog jakog vjetra, pa se moralo prisupiti 'ručnom' izvlačenju“, pojašnjava on.
I spuštanje povrijeđene planinarke na nosilima niz ledene vrleti Orjena trajalo je satima, često iziskivalo i spuštanje uz pomoć užadi - sve dok nisu stigli do najbližne planinarske staze, gdje ih je čekala prva pomoć iz Trebinja i Novog.
Škero ističe da je najvažnije što je i pored nezgodnog pada i izuzetno teških uslova spasavanja - izbjegnuta tragedija.
„Nesreće se dešavaju u planini, posebno u zimskim uslovima - i to je sastavni dio ovog sporta. Najvažnije je da je Ivana dobro i da su ljekari optimistični u vezi sa njenim zdravstvenim stanjem. Ona je jedan od najaktivnijih naših članova i vjerujem da će nastaviti sa planinarenjem“, ističe Škero.
V.M./R.S.
Foto: PD „Vučji zub“ i privatna kolekcija
