Duško Trifunović mi je lično jednom u Crvenki, u prisustvu našeg zajedničkog drugara crvenačkog pjesnika Milana Mrdalja kazao da mu je glasovita pjesma „Ima neka tajna veza“ „kvrcnula“ na putu kroz Popovo polje prema Trebinju.
Zašto? Kako?
(Na Tjentištu 1972: Duško Trifunović u gornjem redu s raskopčanom košuljom i potpisnik ove crtice u donjem redu, prvi slijeva.)
- Nemam pojma, odgovorio je, pjesme se naprosto tako rađaju, nenadno.... Često ti odnekud kao tople ptice dolete u svijest i ti ih samo „pohvataš“, zapišeš. Pjesnicima koji se prenemažu da ti opširno objašnjavaju tu muku stvaranja, silne napore, ne vjeruj... Obično su im rezultati tanki, pa ih tako hoće da nadgrade...
Kad sam mu pokazao ovu sliku koji i vi sada gledate, upitavši ga zna li gdje je snimljena, u svom stilu je uzvratio: „Vidim u gornjem redu, prvi slijeva, da sam to mladi ja, ali gdje sam to ja...pojma nemam!“
- Evo ovo dolje, u krupnijem planu sam ja, i tad smo se prvi put upoznali – dodadoh.
-Tek tebe niko ne bi prepoznao, jer ni brade nemaš...
...Davno smo, davno, ovako ćaskali u crvenačkom Domu kulture na Dječjem festivalu „Bulka“... Danas je pred tim domom kao i onda trg, samo trg se sada zove Trg Duška Trifunovića. Crvenčani su mu (čini mi se Herceg Radonjić, ponajviše) pomagali i oko izdavanja sabranih djela. Kad je umro, 2006. Duško Trifunović sahranjen je na groblju u Sremskim Karlovcima, a poviše Sremskih Karlovaca – na Magarčevom bregu – stoji spomenik umjetniku koga je rat „preselio“ u Vojvodinu. A opet, špartajući tom Vojvodinom uduž i poprijeko, često bih se zadivio kako taj svijet umije da oda počast umjetniku, umije da vidi njegovu vrijednost, trajnost njegovog djela, bolje, ljepše i drukčije nego li drugi krajevi kroz koje su me moje reporterske noge nosile. I sve to radi s nekom blagošću, skromnošću i mjerom, s „nekom tajnom vezom“, koja opet stameno traje u vremenu.
A sad da objasnimo i „tajnu vezu“ s fotografijom. Tačno je: Duško Trifunović je prvi slijeva u gornjem redu gledališta na Tjentištu, s malo raskopčanom košuljom, gdje gleda jednu odbojkašku utakmicu osnovaca iz Ljubinja na Malim olimpijskim igrama Bosne i Hercegovine.
Ekipa će na kraju osvojiti bronzanu medalju, ali ono što je mnogo važnije jeste da će baš ti dječaci kasnije činiti kostur najuspješnijeg odbojkaškog sastava Ljubinja. Činiće tim OK Ljubinja koji će se se jednu sezonu takmičiti u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije!
Ove, 2021. godine, kada se muški klub takmiči u Premijer ligi BiH, ali i kada grad pod Radovinjom skromno obilježava – 60 godina (ligaške) odbojke u Ljubinju – ni ova jedna stara fotografija s jednim pjesnikom i jednim novinarom neće biti višak u tim uspomenama! Tim prije što je i taj novinar četiri godine igrao u ljubinjskom seniorskom klubu.
