TREBINJE l U Muzeju Hercegovine večeras su predstavljena dva značajna istraživačka rada - monografija istoričara Dejana Ristića „Kuća nesagorivih reči: Narodna biblioteka Srbije 1838–1941“ i knjiga „Porodična prepiska kneza Miloša Obrenovića iz Arhive zbirke Joce Vujića“, autora dr Tatjane Brzulović Stanisavljević.

Monografija Dejana Ristića bilježi istoriju prvog vijeka najznačajnije ustanove kulture srpskog naroda - od njenog osnivanja 1838. godine do „planskog i smišljenog“ uništenja, u njemačkom bombardovanju Beograda, 6. aprila 1941. godine, kada je u plamenu nepovratno nestalo njeno cjelokupno blago neprocjenjive vrijednosti.

„Nacionalni fond je 6. aprila 1941. godine brojao pola miliona bibliotečkih jedinica - i tog dana sve je uništeno. Sve osim jedne jedine knjige, koja sasvim slučajno nije bila tu, već kod jednog od naših najvećih istoričara, Hercegovca, profesora Ćorovića“, ističe Ristić.

On je pojasnio da je istaknuti istoričar Vladimir Ćorović zamolio da mu se za potrebe istraživanja na nekoliko dana ustupi čuveni srednjovjekovni rukopis sa kraja 14. vijeka - sa žitijima svetog Simeona i svetog Save, koji su upravo zahvaljujući odstupanju od pravila – da se vrijedni rukopisi ne smiju iznositi iz zgrade - ostali potpuno sačuvani.

Ristić ističe da su stručnjaci Narodne biblioteke Srbije u narednim decenijama ipak uspjeli da rekonstruišu oko 490 hiljada naslova iz nacionalnog fonda, na način da se nabavljalo, otkupljivalo, razmjenjivalo ili dobijalo na poklon sve ono što je od toga blaga ikad štampano u više primjeraka.

„Možemo reći da je faktički stoprocentno fond obnovljen, ali ono što, nažalost, nikada nećemo moći da obnovimo a što je i najvrednije – to su unikatne bibliotečke jedinice: oko 1.200 srpskih srednjovjekovnih rukopisa, orijentalna zbirka sa oko 1.800 rukopisa, kompletni posebni fondovi: karografska, grafička, foto, etnografska, numizmatička zbirka, lične biblioteke... To je sve nepovratno uništeno“, ističe Ristić.

Predstavljajući svoja istraživanja porodične korespondencije kneza Miloša Obrenovića, dr Tatjana Brzulović Stanisavljević istakla je da prepiska sa najbližim članovima porodice, sačuvana kroz 179 pisma u arhivskoj zbrici Joce Vujića, čitaocima otkriva novo i posve drugačije – privatno lice kneza Miloša Obrenovića.

„Znamo da je u vladanju bio prijeki gospodar, koji nije želio da dijeli vlast ni sa kim, ali u ovim pismima, kada bismo prekrili potpis – niko ne bi mogao da povjeruje da iza tih riječi stoji knez Miloš. U ovim pismima on je nježan, brižan i savjetodavan – kao i svaki drugi roditelj“, ističe ona.

Brzulović Stanisavljevićeva je pojasnila da ova pisma Miloš Veliki piše u vremenu svoje emigracije, od 1839. do 1858. godine, te da se od sačuvanog fonda - 131 pismo odnosi na prepisku sa sinom knezom Mihailom, 38 sa kćerkom Petrijom, a ostalih deset sa drugim članovima porodice.

Ona dodaje da Miloš u prepisci Petriji „najčešće dijeli savjete oko podizanja i vaspitavanja djece i brine o njenom zdravlju“, dok Petrija njega „izvještava o stanju u zemlji, šta ljudi govore o njemu i da li su sazreli uslovi za povratak na srpski prijesto“.

Prepiska sa sinom Mihailom uglavnom je na „ozbiljnije“ teme i manje je privatna.

„Njihovi razgovori su uglavnom 'na polzu naše stvari', što je ustvari šifra – Miloš sve vrijeme govori o svom povratku na prijesto, za šta je kao svog nasljednika pripremao i kneza Mihaila“, kaže autor.

Ona dodaje da je zanimljiv i jezik u porodičnoj prepisci Obrenovića - savremenom čitaocu arhaična „mješavina srpskog, slavenoserbskog i ruskog - sa puno turcizama“.

Na promociji je prikazan i dokumentarni film „Sjećanja iz pepela“, snimljen na osnovu Ristićevih istraživanja prvog vijeka istorije Narodne biblioteke Srbije.

Predstavljanje knjiga Dejana Ristića i Tatjane Brzulović Stanisavljević priređeno je u okviru programa obilježavanja jubileja - 65 godina Muzeja Hercegovine.

Da li je knez Miloš bio nepismen?

Brzulović Stanisavljevićeva podsjeća da je knez Miloš bio nepismen, te da je za svaku vrstu pisane korespondencije koristio usluge pisara, ali i dodaje da je istražujući prepisku Obrenovića ovo opšteprihvaćeno mišljenje - sve više dovodila u pitanje.

„Diskutabilno je – da li je knez Miloš bio nepismen ili je možda samo izabrao da se tako vjeruje“, kaže ona.

Grad knjiga ispod zemlje

Ristić napominje da je i danas Narodna biblioteka Srbije najveća i najbogatija nacionalna riznica u ovom dijelu svijeta - sa oko šest miliona bibliotečkih jedinica, koji zauzimaju više od 97 dužnih kilometara građe.

„Ispod zgrade ustanove nalazi se čitav grad. Većina ljudi, čak i Beograđana, smatra da je Narodna biblioteka samo ono što se vidi iznad zemlje. Naprotiv, iznad zemlje je samo vrh jedne velike piramide, dok su podzemni depoi i trezori na nekoliko spratova ispod zemlje i zauzimaju cijeli vračarski plato. To su ogromni depoi sa oko 16 hiljada kvadratnih metara prostora“, pojašnjava Ristić.

On dodaje da svaki dan u Narodnu biblioteku stiže između dva i šest dužnih metara nove građe iz cijelog svijeta, datovane od desetog vijeka do danas.

R.S.