„Biciklom upoznajete stvarni život tih prostora, možete da čujete sve oko vas što se dešava,  vidite žive slike i osjećate mirise područja kojima prolazite. Vi ste cijelim svojim bićem prisutni na svakom centimetru puta. Nema onog praznog hoda kao kad sjedite u vozu ili automobilu – koji vam služe da prekratite vrijeme do cilja. A upravo to vrijeme je najvažnije – cilj nije bitan koliko samo putovanje i sve što se tokom tog putovanja dešava, i spolja i u vama...“  

Snežana Radojičić još prije osam godina odlučila je da njen dom bude bicikl, a zavičaj - cijeli svijet.

Sa svojim dvotočkašem od tada je prešla impozantnih 55.000 kilometara, obišla oko 40 zemalja, proputovala Evropu i veći dio Azije i Okeanije.

O svojim ciklo-nomadskim avanturama govoriće večeras i u Trebinju, na tribini sa promocijom njenih knjiga sa putovanja, koju od 19 časova u kristalnoj sali hotela „SL Industry“ organizuju JU Turistička organizacija grada Trebinja i „HP media group“.

Govoriće, između ostalog, i o svoja dva najveća podviga – prelasku biciklom neprohodnih Himelaja i najhladnije pustinje Gobi, zašto je za nju Japan najljepša zemlja na svijetu i kakve doživljaje nosi iz one najneobičnije - Sjeverne Koreje...

Uoči tribine, ovog neobičnog svjetskog putnika na dvotočkašu naš kolega Ratomir Mijanović ugostio je u studiju Radio Trebinja – da i sa našim slušaocima podijeli ponešto od svojih nomadskih doživljaja sa puta.

Za avanturistički duh željan da upozna daleke ljude i predjele, kaže Radojičićeva, bicikl je najzahvalnije prevozno sredstvo.

Za nju je to simbol slobode, sa biciklom ne zavisite ni od koga, sami birate šta ćete obići, dokle ćete ići i gdje ćete se zaustaviti, pritom trošite minimalno novaca – što je u njenom slučaju do 10 dolara na dan.

„Biciklom upoznajete stvarni život tih prostora, možete da čujete sve oko vas što se dešava,  vidite žive slike i osjećate mirise područja kojima prolazite. Vi ste cijelim svojim bićem prisutni na svakom centimetru puta. Nema onog praznog hoda kao kad sjedite u vozu ili automobilu – koji vam služe da prekratite vrijeme do cilja. A upravo to vrijeme je najvažnije – cilj nije bitan koliko samo putovanje i sve što se tokom tog putovanja dešava, i spolja i u vama“, pojašnjava Radojičićeva.

Nije potreban, dodaje, ni kvalitetan bicikl – sa jednim starim čak 40 godina prošla je i Himelaje i pustinju Gobi, koliko je važna fizička kondicija – posebno što pravi nomadski život na putu, kakav je ona izabrala, podrazumijeva i do 60 kilograma prtljaga, od opreme za kuhanje i kampovanje, do kamere i laptopa.

Strah je sastavni dio svake avanture kada idete sami u nepoznato, ali je važno, ističe naša sagovornica, da se stalno prevladava i racionalizuje u razuman oprez - ukoliko želimo da bez trauma i opušteno uživamo u putovanjima i susretima sa dalekim predjelima i ljudima.

Na putovanjima je, dodaje Radojičićeva, bilo i neprijatnih situacija - poput pokušaja pljačke na Bajkalskom jezeru ili susreta sa kineskim farmerom koji je počeo da joj ruši šator jer je mislio da mu je došljakinja na biciklu napravila štetu na usjevima.

„Na putovanjima sam zato veoma oprezna – gledam da kampujem blizu nekog naselja gdje je dosta svjedoka ili u potpunoj divljini jer tamo nema opasnosti. Ako mi se nešto ne dopada - ne ostajem tu, ne koristim svjetlo ako ne moram, ne radim ništa što bi privuklo nečiju pažnju. Ne zato što smatram da su svuda oko mene neki zli ljudi koji žele da mi naude - već što su ljudi po prirodi radoznali, a njihova radoznalost može da dovede do svakojakih situacija“, ističe naša sagovornica.

Među avanturama je, nastavlja Radojičićeva, bilo i onih pomalo komičnih – kada su mještani jednog sela u Kambodži, u koje se zbog nevremena sklonila, iz nekog razloga shvatili da je njihova dužnost da čuvaju svoju gošću i organizovali noćne straže oko njenog šatora, a njihov naum uz kapljicu više pretvorio se u feštu na otvorenom, iz koje se trebalo na delikatan način izvući - da se domaćini ne osjete uvrijeđenim.

Ovo je samo dio priča sa putovanja koje će Radojičićeva večeras podijeliti sa trebinjskom publikom.

Raduje se svom prvom susretu sa Trebinjem, za koji se, kaže naša gošća, uvjerila da je zaista „grad sa dušom“, mjesto visokih i lijepih, ljubaznih i gospodstvenih ljudi, grad u čiju se kamenu arhitekturu i pejsaže zaljubila već na prvi pogled...

R.S. (Foto: Radio Trebinje i privatna arhiva)