Prof. dr Šefket Arslanagić, autor je 38 matematičkih izdanja
Prof. dr Šefket Arslanagić, vanredni profesor na Odsjeku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, napisao je knjigu i za one kojima matematika “ne ide”. Bez problema, jedan njen dio njegove “Matematičke čitanke 7” mogu da “progutaju” i oni koji imaju strah od matematike, čak i oni koji iz škole vuku traumu zvanu “matematika”.
- Koncepcijski i tematski, (knjiga je) nastavak autorovog opredjeljenja da dorinese obogaćivanju literature koja je namijenjena učenicima osnovne škole i srednjih škola, studentima i njihovim nastavnicima i profesorima u osnovnoj školi i u srednjim školama i na fakultetima, posebno onima koji žele i mogu postići bolje rezultate u svom radu) - napisao je dr Arif Zolić, naglašavajući da je knjiga napisana “na zavidnom stručnom, naučnom i metodičkom nivou, jasnim i preciznim stilom”.
Autorov komšija iz Kastela i mlađi kolega, prof. dr Nedžad Dukić posebno podvlači to što se prof. Arslanagić, držeći se principa naučnosti, “koristi raznim misaonim operacijama u cilju razvijanja matematičkog mišljenja”. Kao posebno vrijedan i zanimljiv, dr Dukić izdvaja članak u vezi dokazivanja nekih nejednakosti pomoću matematičke indukcije.
- Također - zapazio je dr Dukić - u jednom od članaka je pokazano kako se neki sistem kvadratnih jednačina sa parametrima, rješava na elegantan način, pomoću analitičke geometrije.
Dr Dukić je istakao i članak koji govori kako se čisto planimetrijski zadaci mogu rješavati pomoću analitičke geometrije, a sa neskrivenim zadovoljstvom upućuje i na treće poglavlje knjige u kome se prožimaju “velike ličnosti iz svijeta matematike kao što su Tales, Pitagora, Euklid, Arhimed i Fibonači.”
- Ovdje se nalazi i članak - u svojoj recenziji “Čitanke” informiše dr Dukić - o poznatim ženama matematičarkama, kao i članak o Fildsovoj medalji i njenim dobitnicima. Kroz poseban članak autor je pokušao odgovoriti zašto nema Nobelove nagrade za matematiku. Na kraju poglavlja, napisana su tri članka o trojici interesantnih matematičara - Ramanujanu, Nashu i Polyi.
Anegdote o velikim matematičarima posebna su vrijednost ove knjige...
- Prema legendi - zabilježio je prof. Arslanagić - indijski kralj Širham toliko je bio zadivljen šahom, da je njegov izumitelj Sessa Ebn Daher mogao sam izabrati nagradu. Izumitelj je tražio pšenice i to za prvo šahovsko polje jedno zrno, za drugo dva, za treće četiri zrna, za četvrto osam zrna i tak o redom (do šezdeset i četvrtog polja), za svako polje dvostruko veći broj zrna nego li za prethodno… Kada se izračuna dobije se broj zrna 18 446 744 073 709 551 615, za šta je potrebno preko 1100 tadašnjih godišnjih svjetskih žetava pšenice.
Zanimljiva je i anegdota o Talesu koji nije htio da gubi vrijeme na trgovima jer nije cijenio bogatstvo...
- Ljudi oko njega su govorili: „Čemu mu služi svo to znanje, kad je uvijek bez prebijene pare?“. Želeći da svima pokaže da on može i da se obogati, samo ako hoće, jedne godine je predvidio dobar rod maslina, unaprijed zakupio po povoljnim cijenama sve mlinove za cijeđenje maslinovog ulja i tako se obogatio.
- Za svoje sugrađane Tales je bio čudak koji je živio u oblacima. Čak se i njegova robinja Tračanka šalila na njegov račun. Jednog dana kada je, zagledan u zvijezde, upao u neku baru, smijala mu se govoreći: „O Talese, ti brineš o onome što je na nebu, a ne vidiš šta je isred tebe.“
Arslanagić podsjeća i na rismog cara Justinijana koji je 533. godine objavio zakonik (Codex Iustianii) u kome se na dva mjesta govori o matematici, odnosno o matematičarima.
- Jedan od tih članaka doslovno glasi: Ars autem mathematica interdicta damnabilis est. (Matematičko umijeće je zabranjeno i kažnjivo). U starom su Rimu postojali gataoci koji su se zvali haruspici i auguri. Jedni su gatali iz utroba ubijenih životinja, a drugi iz leta ptica. Justinijanov zakon haruspice i matematičare stavlja u potpuno isti položaj – zabranjuje se traženje pomoći i od jednih i od drugih.
U zbirci anegdota nezobilazan je i Isak Njutn, jedan od najvećih umova čovječanstva...
- Jednom je Njutn posjetio prijatelja dr Stukleeya kod koga je za večeru bila pripremljena piletina. Mada je sto bio postavljen i iznijeto pečeno pile u pokrivenoj posudi, Njutn je izašao za trenutak do biblioteke, ali je potpuno izgubio pojam o vremenu i vjerovatno zaboravio na večeru. Nakon dužeg čekanja dr Stukleey je podigao poklopac, počeo da jede i konačno pojeo pile. Želeći da se našali sa Njutnom, stavio je kosti u posudu i poklopio je. Kada se Njutn konačno vratio, izvinuo se domaćinu, sjeo za sto i podigao poklopac. Vidjevši ostatke u posudi, rekao je: „Oh, izvinite, ja sam potpuno zaboravio sa smo već večerali“.
- Njutn je imao dvije mačke: malu i veliku. Da bi omogućio svojim ljubimcima da izlaze i ulaze kad god žele, a da ga pritom ne uznemiravaju u radu, on je napravio dva otvora: mali za malu mačku i veliki za veliku mačku. U svojoj rasijanosti nije se sjetio da mu je veliki otvor dovoljan za obje mačke.
Njemački matematičar Karl Vajerštras se nije nikada ženio i živio je sa svojim sestrama koje su se brinule o njemu…
- Ako bi se zatekao bez papira, pisao bi po bilo čemu što je bijelo: stolnjaku, salvetama, manžetama, čak i po zidovima. Njegove sestre su morale da trče i sklanjaju od njega ovakve stvari da ne bi poslije prale za njim.
Jednog dana Džon fon Nojman, čuveni matematičar i rofesor na Univerzitetu u Prinstonu, krenuo je kolima iz Prinstona u Njujork na neki sastanak. Kada je stigao na polovinu puta, telefonirao je supruzi Klari i pitao je: „Zbog čega idem u Njujork?“.
Druga anegdota govori o Nojmanu kada je davao uputstva prijatelju kako da nađe njegovu kuću. „Veoma je lako, to je kuća sa golubom koji sjedi na ivičnjaku ispred kuće…“
- (Matematičar Norbert Viner) je otputovao kolima na neku matematičku konferenciju na Univerzitet Yale... Kada je konferencija bila završena, zaboravio je na kola. Zatim je pozvao policiju da interveniše, jer mu je neko ukrao kola dok je bio odsutan.
Problem je nastao i kad se Norbert Viner trebao sa porodicom preseliti u novu kuću u istom gradu.
- Ali ne samo da on lično nije učestvovao u cijeloj toj stvari, već je njegova supruga, dobro znajući njegovu rasijanost, preuzela korake da mu da napismeno instrukcije kako da dođe do nove kuće. Uprkos tome, te večeri Viner se sa posla vratio na staru adresu. Također je ustanovio da niti se sjeća nove adrese, niti može da pronađe bilješku koju mu je supruga dala. Stojeći bespomoćno na ulici i neznajući šta da radi, primijetio je djevojku koja mu je išla u susret, pa ju je upitao: „Zdravo, djevojko, da li bi možda mogla da mi kažeš gdje su se Vinerovi preselili“? „Da, tata“, stigao je odgovor. „Mama je pretpostavila da ćeš vjerovatno biti ovdje, pa me je poslala da te dovedem kući“.
Profesor Arslanagić svoju “Matematičku čitanku 7” posvetio je svojim pokojnim kolegama - Enesu i Zlatku Udovičiću, ali, bez svake sumnje, knjiga će najviše koristiti nadarenim učenicima i studentima.
“Čitanka”, kako je zapazio dr Dukić, “izvanredno uspješno komunicira sa didaktičkim i dijakritičkim potrebama školskog obrazovanja i gotovo na elementaran način pruža instrukcije i objašnjenja nadarenoj populaciji i to ne samo u procesu obrazovanja, nego može imati isti uspjeh u drugim znanostima”...
GAUS Johan Karl Fridrih Gaus je prema nekim, najveći matematičar u povijesti ljudskog roda. Još za života stekao je tako visok ugled među matematičarima, da je prozvan laskavim naslovom princeps mathematicorum, što znači poglavar matematičara... Najčešće se o Gausu navodi anegdota iz wegovog đačkog doba kada je bio u desetoj godini života. Učiteq je zadao da se izračuna: 1+2+3+…+999+1000. Mali je Gaus, nakon nekoliko sekunda, predao na pločici (koje su se nosile u školi, umjesto današwih teka) tačan rezultat, tj. broj 500 500. Kako je došao tako brzo do rezultata? Ona je računao napamet ovako: Sabere li prvi i posljednji broj dobit će 1001. Zatim, ako se sabere drugi i retposljednji broj, opet će se dobiti 1001. I tako redom, uvijek dobija 1001. Pošto s eod hiljadu brojeva može dobiti pet stotina skupina od dva broja, to je rezultat 1001. 500 = 500 500.
(Fragment iz “Matematičke čitanke 7)
ZABORAVNI DAVID HILBERT - Jedne večeri veliki njemački matematičar David Hilbert imao je goste u svojoj kući. Njegova supruga je primijetila da njen muž ima na sebi pohaban kaput, pa mu je predložila da ode u spavaću sobu i obuče noviji. Hilbert je prihvatio savjet i otišao u sobu. Kako se nije vratio ni poslije pola sata, ona je otišla do spavaće sobe i našla ga kako spava u krevetu. Ova neobična situacija bila je posljedica niza događaja: Hilbert je skinuo sako, okačio ga na vješalicu, a zatim obukao pidžamu i legao da spava.
N. Marić
