veliko-slovo.jpg (110 KB)

O pisanju velikog slova „iz poštovanja“ ili „iz kurtoaznih razloga“ malo se zna pa su greške česte, zato sam o tome napisao reč-dve...

VI, VAŠ. U intervjuu sa našom velikom, sada pokojnom, glumicom Milenom Dravić, koji je objavljen na jednom portalu, zabeleženo je pitanje: „Kakav je, po Vašem mišljenju, značaj Festa za stvaraoce i ljubitelje filma?“

Ovde je zanimljiva upotreba zamenice: nameće se pitanje da li je korektno pisati zamenicu Vašem velikim početnim slovom?

U poslovnoj a i privatnoj prepisci redovno se piše Vi, Vaš (za jednu osobu).

U umetničkoj književnosti i novinarstvu ipak treba ostaviti malo slovo – vi, vaš.

Ali neće biti pogrešno ni ako ostavimo veliko „v“ u intervjuu sa, na primer, nekim crkvenim velikodostojnikom.

TI, TVOJ. Još jedan intervju, ovoga puta sa glumcem Sergejem Trifunovićem, koji novinar počinje neobičnom upotrebom velikog slova: „Intervju, uz njegovu dozvolu, vodimo na Ti...“

U Pravopisu stoji da koristimo i Ti, Tvoj (dakle sa velikim „t“) „kada se obraćamo osobi kojoj se zbog bliskosti (rodbinske, saradničke i sl.) ne obraćamo sa Vi“.

U stručnoj literaturi ipak se naglašava da se upotreba velikog „t“ ograničava na privatnu prepisku.

Međutim, u pomenutom tekstu novinar je želeo naglasiti prijateljski karakter intervjua pa se u tom slučaju može dopustiti neobična upotreba velikog slova.

TEKSTOVI S VERSKIM SADRŽAJEM. Opet intervju, ali ovoga puta na sajtu Srpske pravoslavne crkve: „Preosvećeni, na praznik Svetog Arhangela Mihaila, 2006. leta Gospodnjeg Njegovo Preosveštenstvo Episkop timočki (sadašnji Episkop žički) Justin, odlikovao Vas je činom Arhimandrita.“

Odmah se uočava mnogo velikih početnih slova: Preosveštenstvo, Episkop, Arhimandrit. Dosledno se na tom portalu piše Srpska Pravoslavna Crkva, zatim Oca, Sina i Svetoga Duha...

Pravopis kaže da se u crkvenim glasilima primenjuju „osobena pravila, različita od onih u važećem pravopisu“.

Van crkvenih knjiga i periodika, primena tih pravila nije poželjna.

NAZIVI ŽIVIH POGLAVARA DRŽAVA. „Titule živih poglavara država kada se ne spominju njihova imena takođe se pišu velikim slovima: Predsednik, Kralj, Sultan, Šah.“

Ovaj citat, koji bi verovatno iznenadio mlađe generacije, uzet je iz Pravopisa srpskohrvatskog književnog jezika iz 1960.

Takve odredbe više, naravno, ne važe. Danas se kaže da imeničke titule i zvanja treba pisati malim slovom: patrijarh, papa, reis-ul-ulema, predsednik.

KADA TITULA ILI ZVANJE OZNAČAVAJU INSTITUCIJU VLASTI. Imenice predsednik, kralj ili papa možda bi se mogle pisati i velikim slovom.

To je slučaj kada ne označavaju „samo ličnosti koje su nosioci te funkcije, nego i samu funkciju, odnosno instituciju vlasti“ (Milan Šipka).

Poslednjih godina se neretko pominje zaštitnik građana u oba značenja, pa mnogi lingvisti misle da li bi „z“ u drugom značenju trebalo da bude veliko.

Za sada ne. Time će morati da se pozabavi Odbor za standardizaciju srpskog jezika.

VAŠA, VAŠE, NJEGOVO, NJENO. Početno slovo uglavnom zamenice trećeg lica biće veliko u kurtoazno upotrebljenim prigodnim formulama upućenim visokim crkvenim i državnim predstavnicima.

U skladu s tim pišemo: Njegova svetost patrijarh Pavle, Njegova ekselencija, Njeno veličanstvo kraljica Britanije, Sveti otac papa.

Patrijarhu se obraćamo sa Vaša svetosti, isto tako i papi, dok ćemo se reisu obratiti sa Poštovani reis-ul-ulema gospodine (+ ime).

Monarhu ćemo se obratiti sa: Vaše veličanstvo (kralju), Vaše visočanstvo (princu, knezu). Ambasadoru se obraćamo sa Vaša ekselencijo ili sa Gospodine ambasadore.

Nekada je bilo Druže ambasadore.

Izgleda da smo se tada više družili.

MAJESTETSKA MNOŽINA. To je množina karakteristična za rečenice s velikim slovom „iz poštovanja“.

„Vi izgledate tako bled i tužan“, glasi rečenica iz Romana o Londonu Miloša Crnjanskog.

U navedenom primeru, izgledate ima oblik množine, slaže se sa vi. Međutim, bled i tužan ima oblik jednine. Ovo nije prava majestetska množina, već mešavina jednine s množinom.

Nekada se tako pisalo i govorilo, ali danas to nije prihvatljivo.

Još jedna rečenica: „'Vi ste umorni. Imate neispavane oči', govorio joj je on svaki put.“ (Ivo Andrić Travnička hronika)

Ovo je prava majestetska množina: množina i muški rod su dosledno upotrebljeni iako se u primeru vidi da je to što je rečeno upućeno (jednoj) ženskoj osobi.

Aleksandar Petrović (RTS)