Drugog dana kulturne manifestacije „Dučićeve večeri poezije“ u Narodnoj biblioteci Trebinje održana je tribina „Još riječ – dvije o jeziku, rode“.
Profesor dr Miloš Kovačević smatra da, ako se o nečemu može govoriti što je Hercegovina ponudila srpskom narodu to je jezik, koji je srpski u širem smislu.
„To nije jezik koji je Hercegovina ponudila samo Srbima, nego i Hrvatima, Crnogorcima, Bosancima...svima koji govore vukovskim srpskim jezikom“, rekao je on.
On ističe da je posebno značajno da se govori o ćirilici, jer nema nijednog jezika na svijetu koji je toliko vezan za svoje pismo, kao srpski jezik sa ćirilicom.
„Kad kažete ćirilica, prvo vam pada na pamet srpski jezik, što se najbolje vidi po progonima srpskog naroda kroz vijekove, nikada se nije progonio jezik. Progonila se ćirilica kao identitetski znak srpskog jezika kroz vijekove. Ako bismo izgubili ćirilicu, nestao bi jedan od temelja nacionalnog identiteta“, zaključuje Kovačević.
On smatra da poslije raspada Jugoslavije nema jasnog kriterijuma šta predstavlja jezik po lingvističkom identitetu, te da nema nijedan kriterijum, osim političkog, po kome se može reći da srpski, bosanski, hvatski, crnogorski, nisu jedan jezik.
„Jezik je živa materija i on se danas mora izučavati bar na dva plana. Jedan je standardni srpski jezik, a drugi je jezik književnosti, koji se toliko odmakao od književnog jezika da može biti potpuno neknjiževan. To pokazuje da književnici nadilaze moći standardnog jezika, i zato su danas aspekti istraživanja srpskog jezika vrlo specifični“, zaključo je Kovačević.
Pjesnik Miroslav Aleksić kaže da je Jovan Dučić obilježio cijelu epohu, ne samo kao pjesnik, nego i kao kulturni poslenik i diplomata.
„On je neka vrsta moralnog pjesničkog uzora, to je čovjek koji je srpski jezik podigao na najvišu visinu, a strofu i pjesmu na pijedestal slovenske literature. On je pjesnik koji je svom kraju dao poseban značaj, a Trebinje je jedan od rijetkih gradova na srpskim prostorima koji svoj razvoj gradi na kulturi. Njegovi stihovi su danas vrlo aktuelni, naročito o srpskom nacionalnom pitanju i položaju Srba na Balkanu. On je to sve opjevao i opomenuo nas, ali mislim da ga nismo dovoljno slušali“, rekao je Aleksić.
Prethodno je položeno cvijeće na spomenike Jovanu Dučiću i Njegošu, uz prigodan poetski čas na Trgu pjesnika.
