TREBINJE l Srpski jezik je jedan jedinstven po svim kriterijumima lingivističkog identiteta, zbog čega je svaka podjela jezika po nacionalnim imenima politički proizveden apsurd, bez lingvističkog utemeljenja i naučne relevantnosti, rekao je večeras u Trebinju prof. dr Miloš Kovačević, na promociji svoje posljednje knjige „Srpski jezik između nauke i politike“.
Kovačević je podsjetio da je srpski jezik jedan jer ima jednu osnovicu i gramatičku strukturu, kao i po svom komunikativnom identitetu – jer je razumljivost među njegovim govornicima stoprocentna, ali da je „najednom iz političkih razloga postao višeimen“, zapitavši – da li različito ime znači i različit jezik.
„Vi možete svaki dan da promijenite ime na sudu, ali - da li ste vi tada i uvijek druga osoba? Ova knjiga treba da pokaže na najbolji mogući način – sve apsurde podjele jednog jezika po imenima, te da ta imena apsolutno ništa ne znače. Da taj jeziik, koliko god od njega bježali imenom – on strukturom ostaje srpski“, rekao je Kovačević, na promociji koju su priredili Srpsko udruženja „Ćirilica“ Trebinje, Kulturni centar i Književno udruženje „Susret“.
Kovačević je podsjetio da se nacija definiše teritorijom, da jezik nije uslov postojanja nacije kako je to bilo u 18. vijeku, zbog čega danas nacija i jezik ne moraju imati isti identitet, kao što je slučaj i sa najvećim svjetskim jezicima – englesnik, njemačkim ili španskim.
„Kako je njemačka nacija u 18. vijeku nastala na njemačkom jeziku, tako su ove balkanske nacije sa kraja 20. vijeka nastale na posve drugim kriterijumima. Knjiga pokušava da ukaže - kako prevazići problem u BiH da svi shvate da je ludost u 21. vijeku vraćati se kriterijumima iz 18 vijeka“, istakao je Kovačević ocijenivši da je „Balkan najviše 'Balkan' upravo u jeziku“, te da ni u ovom jezičkom smislu nikad ne može biti dio Evrope „koja poznaje drugačije kriterijume“.
„Ako ćemo ići u Evropu, ići ćemo sa kriterijumima – a to znači da ćemo imati srpski jezik, koji će biti srpski i kad ga govore Bošnjaci, i Crnogorci, i Hrvati, kao što je njemački jezik - njemački i kad ga govore Luksemburžani, i Švajcarci, i Austrijanci. Jezik ne trpi političke akcije“, rekao je Kovačević.
On je zaključio da je politička podjela jezika ustvari samo „pokušaj bijega od vlastitog porijekla“.
„Što je krv srodila, vjera je razrodila. A kada vas vjera razrodi, vi zapravo bježite od vlastite krvi, a to znači i od vlastitog jezika. Kad bježite od vlastitog jezika – ne možete od njega uteći, jer ne znate drugi da govorite. Možete samo uteći od njegovog imena, i onda – prosto odlučite da postoji i bosanski i crnogorski jezik, a zapravo ništa od toga ne postoji“ , pojasnio je profesor Kovačević.
Doc. dr Mihajlo Šćepanović, sa Filološkog fakulteta u Beogradu, rekao je da je za „zaperke za stablu srpskog jezika“ kriva i „lakomislenost i lakovjerenost“ srpske akademske i političke zajednice, koji su najprije „dozvolili da povjerujemo u zaključke Novosadskog dogovora i Deklaraciju o hrvatskom književnom jeziku“, da bi potom potpisivali sve što je po političkom diktatu stizalo iz zapadnih centara moći.
„Tako su danas u Srbiji i službeno manjinski jezici – hrvatski i bosanski. Zaludo objašnjavati da manjinski jezik može biti samo ako se razlikuje od većinskog, kad su nas umjesto velikih imena lingvistike u ovom poslu vodili perjanici nekakvih političkih partija, pa su potpisivali onako kako im se naređivano“, rekao je Šćepanović.
Promocija knjige prof. dr Miloša Kovačevića dio je programa ovogodišnjih Trebinjskih ljetnih svečanosti, čiji je pokrovitelj Grad Trebinje.
R.S.
