Narodna biblioteka Trebinje već 12 godina organizuje kurseve engleskog jezika, kao dodatnu djelatnost ove ustanove, pružajući sugrađanima svih uzrasta i profesija i više nego kvalitetno učenje. Za nastavu je obezbijeđen kompletan materijal za rad, a zainteresovanima omogućeno pohađanje nastave na svim nivoima znanja od A1 do C2, kao i priprema za međunarodno priznate Kembridž ispite. Polaznike željne usavršavanja vode profesori engleskog jezika Mirjana Milićević i Ana Vlatković, koja je ujedno i koordinator Američkog kutka.
Kako nam kažu ove dvije profesorice, svaka na svoj način opredijeljena da se polaznicima maksimalno posveti i uputi ih u sve segmente ovog svjetskog jezika, do sada su kroz nastavu, znanja unaprijedili turistički vodiči, ugostiteljski radnici, recepcioneri i mnogi drugi Trebinjci.
„Pomogli smo svima onima koji grade turističku sliku našeg grada da što spremnije dočekaju turiste. Osim njih, i profesorima raznih profila, srednjoškolcima, osnovcima, doktorima, radnicima u administraciji, policajcima, novinarima... , svima željnim da nadograde obrazovanje. Bilo je zanimljivo upoznati se sa svim tim ljudima iz različitih sfera, izgraditi međusobno povjerenje i prijateljske relacije“, govore nam nasmiješene i sa posebnim žarom u očima dok se osvrću na svoje učenike.
Za sve ove godine u Narodnoj biblioteci Trebinje, shodno kapacitetima, upisivali su maksimalan broj polaznika od 30 do 35. U posljednja dva sesmestra, taj broj se skoro uduplao pa je kurs ove školske godine pohađalo 50 polaznika, više nego ikada od osnivanja.
„Imali smo izuzetno dobru promotivnu kampanju po društvenim mrežama i portalima i od srca smo se obradovale tako velikom odzivu sugrađana! Uspjele smo da formiramo grupe i da sve zainteresovane primimo. Trudile smo se da svakome izađemo u susret i da, kao što radimo od početka, budemo tu za one koji žele da nauče, unaprijede ili usavrše znanje engleskog jezika“, iskrene su Ana i Mirjana.
Kurs se uspješno odvijao i u vrijeme vanrednog stanja usljed epidemije korona virusa. Neupitno iskustvo predavača doprinijelo je da se prilagođavanje novonastaloj situaciji ne odrazi na kvalitet nastave.
„Petnaestak dana smo razmišljale kako da nađemo najbolje rješenje za sve. Istraživale smo više online platformi za učenje preko interneta i odabrale Zoom. Većina polaznika prihvatila je naše rješenje i priliku da kurs nastave u online formi. Polaznicima koji nisu imali opremu za slušanje nastave, biblioteka je, zahvaljujući Američkom kutku Trebinje i ambasadi SAD – a u BiH obezbijedila laptope, tablete, kamere i prateću opremu“.
Kako nam Mirjana Milićević govori, većina polaznika kursa dobro se snašla uz online nastavu. Iako je nekolicina odustala, s radošću konstatuje da su, kad se sve na kraju sabere, zajednički i uspješno prevazišli neočekivano i nepoznato.
„Online nastava se pokazala kao relativno dobro rješenje, bolje nego što smo očekivali. Iako sam ja tradicionalan tip i kod mene su knjiga, papir i komunikacija za nastavu jezika ključni, u početku sam imala malo bojazni, upravo zbog konverzacije, da li ćemo uspjeti prenijeti znanje. Međutim, kad smo se uhodali, vidjeli smo da je online nastava izvodljiva. Biblioteka je izašla u susret i sa plaćanjem svima koji su nastavili kurs i svi su dobili popust na jednu ratu zbog okolnosti“.
Ovo joj je prvi put da nastavu izvodi na ovakav način, na daljinu. Pošto je veoma dobro upućena u sva moderna tehnološka sredstva i mogućnosti, situaciju je postavila kao izazov koji je potrebno savladati.
„Silom prilika sam se navikla. Bilo mi je neobično, kao uostalom i svim našim polaznicima dok se nismo snašli. Zoom platforma omogućava dosta stvari, tako da onaj ko želi da uči može da nauči i putem ovakvih metoda rada. Interesantno, naši stariji polaznici odlično su se snašli, što je zaista bilo zadivljujuće. Meni je veće opterećenje bilo kako će se polaznici navići a ne ja, kao i da li ću uspjeti da im adekvatno na nov način prenesem znanje engleskog jezika. Neke polaznike smo više puta i hrabrili da nastave. Vremenom je sve došlo na svoje, pokazalo se odlično i na radost svih nas priveli smo kraju jednu neobičnu atmosferu učenja“, prisjeća se Mirjana.
Ništa manje jednostavno nije bilo ni njenoj koleginici Ani Vlatković da se snađe sa novim modelom prenošenja znanja.
„U početku je bilo teško navići se na Zoom platformu, proučiti njene mogućnosti i zahtijevalo je puno više vremena spremiti čas nego u normalnim okolnostima. Međutim kad smo se uhodali i navikli sve je išlo brže. Starijima je na prvu sve ovo bio šok, ali zaista su nas oduševili kako su se snašli“.
Bez obzira što su svi skupa bili u, kako Ana reče, sasvim drugoj realnosti, to se nije odrazilo na kvalitet časova. Korištena platforma pružila je neograničeno mnogo prostora za rad.
„Zoom je dosta sličan skajpu, ali je namijenjen za više ljudi. Uglavnom služi u svrhu održavanja poslovnih sastanaka, video konferencija, simpozijuma, te, kao što smo iskusili, i za nastavu. Napravljen je tako da u isto vrijeme komuniciramo svi zajedno. Vidimo se mi kao predavači i svi naši đaci. Sve je bilo kao da smo u učionici, samo udaljeni jedni od drugih, a opet tu, učimo engleski jezik“.
Online nastava započeta je krajem marta i časovi su završeni. U biblioteku se dolazi samo po potrebi, u malim grupama od po nekoliko polaznika kada treba polagati testove i završne ispite, uz poštovanje svih mjera na sprečavanju epidemije. Nakon položenog testa, polaznici dobijaju diplomu koju izdaje Narodna biblioteka Trebinje.
Kada je riječ o potvrdi znanja engleskog jezika u Evropi i svijetu, napominju, traži se međunarodno priznati ispit za koji su i u trebinjskoj biblioteci dostupne pripreme. Riječ je o posebnom kursu – priprema za polaganje međunarodno priznatih Kembridž ispita.
„Minimalan broj da bismo pokrenule grupu za određeni nivo je četvoro polaznika. Ako su ljudi istog ili sličnog znanja i interesovanja, hoće da polažu jedan od međunarodno priznatih ispita, mi ćemo ih pripremati bez obzira o kom nivou se radi. Kursevi koje organizujemo za ovaj vid nastave zahtijevaju više vremena i traju osam mjeseci. Kad savladaju gradivo i kada vidimo da su apsolutno spremni, na testiranje za neki od ovih ispita polaznici se prijavljuju po svojoj želji tamo gdje se ovakav ispit može položiti, pošto mi nismo ispitni centar“, objašnjava Mirjana, dodajući da imaju iskustva i sa ovakvim pripremama jer su do sada imali dobar broj polaznika ove vrste, te da je cijena i za pripreme za međunarodni ispit kao i samog kursa ista, 50 KM mjesečno.
Ono što je još jedna specifična strana kursa engleskog jezika u Narodnoj biblioteci Trebinje je intimna atmosfera odvijanja časova, gdje se nastava drži sa najviše četiri do šest polaznika u trajanju od sat, odnosno sat i po vremena. U takvom ambijentu postižu se najbolji rezultati, s obzirom da se pažnja profesora vrlo lako usmjerava na svakog polaznika pojedinačno.
Uz svo zadovoljstvo rada na kursu, Mirjana i Ana imaju i nešto što im na kraju svake školske godine nedostaje – svečanost dodjele diploma, a posebno bi ih radovao veći broj osnovaca na kursu.
„Malo imamo djece tog uzrasta, ali ako bi se prijavio dovoljan broj osnovaca sa zadovoljstvom bismo formirale i takve grupe. Inače, biblioteka do sada nije imala tu vrstu rada da se radi sa djecom kao ispomoć u školi, već smo imali kurseve za onu djecu motivisanu da uče još i da se usavršavaju, a ne kao instrukcije. Da li su djeca upoznata sa nama, ne znamo, ali znamo da smo imale polaznike koji se začude da ovoliko trajemo!“
I baš tako. Duže od decenije engleski jezik uči se u potkrovlju Narodne biblioteke Trebinje, u lijepom ambijentu, namjenski opremljenom za rad. Profesorska težnja iz godine u godinu otvara nova poglavlja znanja, doprinoseći sigurnosti njihovih polaznika na putu ka savremenim tokovima, naprosto nedostižnim bez engleskog jezika.
Mala porodica
„Kada se formira grupa polaznika oni se obično ne poznaju međusobno, ali kada prođe određeno vrijeme svaka grupa postane kao mala porodica. Uz učenje tako upoznajemo jedni druge, šalimo se, nekad ostanemo i poslije časa, ćaskajući o svakodnevnim temama. Kao mala porodica postanemo baš zato što kad se upišu na kurs na šest do osam mjeseci, svakodnevno se viđaju isti ljudi. Kad se primaknemo kraju, imamo osjećaj kao da je nastupio kraj jedne ere. Za sve ove godine nikada nam nije bilo svejedno i nikada sebi nismo rekle „da se hoće završiti“, već suprotno. Naravno, primarni cilj upisivanja na kurs je da se nauči engleski, međutim divan kompliment smo dobile od majki naših učenica kada su nam rekle da su djevojčice uživale zato što im je osim učenja engleskog bilo i zabavno. Nama i nije poenta da odmah krenemo sa radom. Pravimo atmosferu koja je za rad u grupama veoma poželjna, atmosferu povezanosti i bliskosti da bi nam bilo lakše i opuštenije da radimo. Vrlo je teško starije ljudi opustiti da pričaju na stranom jeziku, a kada to ostvarimo, postigli smo uspijeh. Posebna satisfakcija je kada nam neko ispriča kako je za par mjeseci učenja uspio da razumije druge na engleskom jeziku!“
Može li čas poslije Dnevnika?
„Za vrijeme vanrednog stanja najčešće pitanje polaznika bilo je da li bi se nastava mogla održati nakon 20 časova i 15 minuta, odnosno poslije Dnevnika. Svi smo gledali Dnevnik, a zatim bi sa početkom časa, obavezno prvo ispratili situaciju. Dnevnik se nije propuštao, a policijski čas nam je bio korisno utrošeno vrijeme. Online nastava uopšte nam nije bila prepreka za ćaskanje, šalu, za bilo šta, slično kao i prije, kada bismo znali o svemu da razgovaramo. Ni Zoom nam nije bio prepreka da se prvo o svemu popričamo, komentarišemo epidemiološko stanje, kao zagrijavanje za čas“, u šali nam rekoše Mirjana i Ana.
