Među brojnim ljetnjim manifestacijama koje su obilježile jun mjesec tekuće godine, mjesto se našlo i za prvi solistički koncert na klaviru mlade Trebinjke Lane Perović.

U Galeriji Muzeja Hercegovine, ova šesnaestogodišnja pijanistkinja, imala je priliku da prikaže svu raskoš i magiju klasične muzike, zahvaljujući muzičkom obrazovanju, ali i nadarenošću koju joj je priroda podarila rođenjem.

„Velika je čast bilo svirati u ovakvom ambijentu, na čemu se posebno zahvaljujem upravi Muzeja Hercegovine na ukazanoj prilici da pokažem ljudima čime se bavim. Nadam se da su uživali, što je i bio moj cilj, jer ja zaista jesam. Najviše moram da se zahvalim mojoj profesorici klavira Jeleni Kovačević, koja je nesumnjivo zaslužna za sav moj rad i ono što se moglo čuti na koncertu. Ona me uvijek podržava i motiviše da radim i istrajem, čak i onda kada posumnjam u sebe“, izjavila je Lana, ne skrivajući uzbuđenje po završetku koncerta.

Ova mlada umjetnica završila je drugi razred Srednje muzičke škole Trebinje, koju pohađa uporedo sa Gimnazijom „Jovan Dučić“. Iako je sa osnovnim muzičkim obrazovanjem počela znatno kasnije, nego što je uobičajeno, Lani se to, na njenom muzičkom putu, nije pokazalo kao prepreka.

„Nije tipično da se Muzička škola upisuje sa 11 godina, što je bio slučaj sa mnom. Upisuje se mnogo ranije. Moja mlađa sestra se upisala, a onda sam i ja izrazila istu želju, što su mi roditelji omogućili. Prvo sam htjela da sviram violončelo koje mi je tada bilo omiljeni instrument, ali te godine profesorica je otišla, tako da sam sasvim slučajno upisala odsjek klavira kod profesorice Jelene Kovačević. Smatram da je sreća što sam odabrala klavir, jer sam se u tome pronašla“.

Zavoljevši instrument, Lana je uz konstantan rad, Osnovnu muzičku školu završila za tri, a na prvo takmičenje otišla nakon nepunih pola godine od upisa, što je u svijetu muzike krajnje netipično.

„Svako polugodište polagala sam ispite, po razredima, kako bih stigla da završim osnovnu i redovno upišem Srednju muzičku školu. Moja profesorica prepoznala je talenat i nakon nepunih pola godine pohađanja muzičke, predložila da već u decembru pređem u drugi razred kako bih mogla da idem na takmičenja. Prvo takmičenje bilo je Republičko u Banjaluci, gdje sam osvojila i prvu nagradu“.

A osim ovog, Lana iza sebe ima još takmičenja, nagrada i javnih nastupa.

„Svake godine idemo na republička takmičenja u Banjaluku. Jedne godine nastupamo kao klavirski dio, druge solo i svake godine osvajamo nagrade. Učestvovala sam i na Međunarodnim takmičenjima „Davorin Jenko“ u Beogradu i Tivtu, te ove godine na Republičkom u Banjaluci“.

Konkurencija na takmičenjima uvijek je velika, a ona su, priča Lana, koliko motivišuća, toliko ponekad i iscrpljujuća. Zbog određene vrste pritiska mogu ponekad djelovati i kontraproduktivno. Dešavalo se, kaže, da je pomišljala i da odustane od muzike.

„Proces priprema je naporan i zahtijevan, a kada nastupate ne znate ko vas sluša i kako se to može odraziti na vaš budući rad. Naročito je teško na Republičkom takmičenju u Banjaluci, gdje nas u Banskom dvoru sluša veliki broj ljudi, a mi tog trenutka imamo tu jednu priliku da sviramo i moramo dati najbolje od sebe. Na kraju, kada takmičenja prođu, shvatim da nije bilo tako strašno i idem dalje. To je ta motivaciona snaga da još više vježbam, trudim se i radim“.

Uz ovo iskreno obrazloženje, jasno je i zašto joj koncerti predstavljaju čistu radost. Uz prvi solistički, nastupala je i na mnogim humanitarnim i godišnjim koncertima trebinjske muzičke škole. Kako naglašava, tada svira isključivo zbog sebe. Iako uvijek uz prisustvo treme, bez pritiska ima priliku da to što radi najbolje iznese.

„Muzika je najplemenitiji način da se izraze sva osjećanja. Ne mogu opisati naš osjećaj tokom sviranja i doživljaj tog trenutka! To je, na neki način, hipnoza. Muzičar bude upotpunosti odsutan, negdje daleko od stvarnosti. Vjerujte, u pojedinim momentima mi uopšte nismo svjesni okruženja“, naglašava ova mlada pijanistkinja i dodaje da sav uloženi trud ne smatra mukotrpnim, već da se muzici predaje bezrezervno, jer radi ono što voli.

Da je tako, kod Lane je prepoznao i Ruben Delibaltajan, poznati svjetski profesor klavira iz Jermenije, kod koga je, sa još dvije učenice Srednje muzičke škole imala priliku da pohađa brojne master časove u Sarajevu.

„Za mene je on jedan od značajnijih profesora, koji nam je za svega tri dana koliko smo učile, pružio ogromno znanje. Časove su pohađali i učenici muzičkih škola iz regiona. Po završetku svih predavanja izvršio je selekciju učenika i među 10, izabrana sam i ja. Iskreno, nisam vjerovala da ću 'upasti' u taj odabir. Na kraju smo nastupili u bošnjačkom Institutu na završnom koncertu „Piano fest Tattile“. Bilo je to nesvakidašnje iskustvo“.

Na svom prvom solističkom koncertu Lana je izvela kompozicije svjetski poznatih kompozitora iz doba baroka, romantizma, klasicizma i 20. vijeka Rahmanjinova, Šopena, Lista, Baha, Hajdna i Moškiovskog.

„Klasična muzika je opširan pojam i svaka epoha je priča za sebe. Ja se najbolje pronalazim u romantizmu, a omiljeni kompozitor, definitivno mi je Rahmanjinov“.

Pred Lanom Perović još su dva razreda Srednje muzičke škole Trebinje i Gimnazije. Kako kaže i dalje će nastojati da ostane u muzici, te se nada da će upisati Muzičku akademiju u Beogradu, kako bi nastavila da se usavršava na klaviru, bavi muzičkim izvođenjem, a možda i profesorskim radom.

Uz podršku porodice i zalaganje profesorice klavira, nada se da će joj se želje i ostvariti. A pred njom je, kaže, još mnogo posla. Ovacije i pozive na bis, koje je doživjela na prvom solističkom koncertu, nisu je ponijele. Naprotiv, one su potvrda da to što radi ima smisla, ali i razlog zašto ljetnji raspust, prilično zaslužen, neće iskoristiti samo za odmor.

„Pohađaću Ljetnu školu solo pjevanja u avgustu u našoj Muzičkoj školi, te, ako budem u prilici, otići na nekoliko master časova kod poznatih profesora klavira. Pauze u muzici znaju biti veoma opasne. Potreban je kontinuiran rad kako bi se postigli što bolji rezultati. Klavir neću zapostaviti ni na raspustu, što mi zapravo nije naporno, već više dođe kao relaksacija!“

Profesor klavira Jelena Kovačević: Lanina posvećenost muzici je fascinantna!

Izuzetno sam zadovoljna Laninim radom i napretkom u ovih šest godina, koliko joj predajem. Veoma je zainteresovana za svijet muzike i umjetnosti uopšte. Posjeduje izrazitu muzikalnost i veliku želju da savlada zahtijevne kompozicije. Njen uspješan, prvi solistički koncert, dokaz je da je na pravom putu, a njen rad i ozbiljan pristup svakoj kompoziciji, bili su očigledni tokom koncerta. Klavir je počela da svira sa 11 godina i za tri godine završila je osnovno muzičko obrazovanje. To dovoljno govori koliki je njen potencijal i ljubav prema muzici. Njena predanost i volja su fascinantni! Sjećam se njenih početaka, kad je još kao djevojčica, čitajući knjigu, čekala i po nekoliko sati da se oslobodi učionica sa klavirom, da bi vježbala. Imamo velike planove i mislim da smo na dobrom putu u ostvarivanju visokih ciljeva. Nadam se da će i Trebinje prepoznati Lanin dar i podržati je u svakom smislu na putu u ostvarivanju njenih snova!

Glas Trebinja