Fudbalski klub Leotar iz Trebinja predstavio je seriju potpisa i povratničkih ugovora uoči nove sezone. Poruka je jasna – klub se i dalje oslanja na djecu iz vlastitog pogona, povratnike iz inostranstva i proverene ljude iz prethodnih sezona. Međutim, iza te priče stoje i neka važna pitanja koja zaslužuju ozbiljniji osvrt.
Dolazak Sergeja Bogdanića iz Borčeve škole predstavlja ulaganje u mladog i perspektivnog napadača. No, s obzirom da je riječ o devetnaestogodišnjaku bez značajnijeg seniorskog iskustva u višem rangu, postavlja se pitanje da li Leotar u njemu vidi kratkoročnu ofanzivnu opciju ili samo dugoročni projekat.
Produženi ugovori za Kolaka, Glogovca i Pandžića djeluju logično ako je cilj stabilnost. Ali, postavlja se pitanje: da li su ovi igrači, i pored svog truda i korektnih nastupa, dovoljno napredovali da ponesu veću odgovornost i rezultatsku težinu? Ako dobiju minutažu kakva im je potrebna mogu biti itekako dobar Leotarov benefit.
Povratak Igora Miljkovića iz Fejenorda izgleda kao velika stvar na papiru. Vasilije Kolak se vraća kao čuvar mreže, ali uticaj golmana na krajnji plasman tima je ograničen bez odgovarajućeg defanzivnog sistema. Produžetak saradnje s najefikasnijim strelcem Đuričinom svakako je pozitivan signal. Ali, ako Leotar i dalje oslanja napad na individualnu inspiraciju, bez sistemske podrške i ofanzivne raznovrsnosti – koliko dugo će taj mehanizam trajati? Isto važi i za povratak Aćimovića – ofanzivno pojačanje, ali u kojem sistemu?
Kapiten Đajić i dugogodišnji član tima Milić ostaju u klubu. Njihovo iskustvo je nesumnjivo važno, ali ono ne bi smjelo biti alibi za nedostatak ozbiljnih takmičarskih ambicija.
Leotar ulazi u novu sezonu s porukom kontinuiteta, povratka „svojih“ i naglašene vjere u „domaće momke“. Biće tu još pojačanja sasvim sigurno, biće i nekih „rezova“ publika i to očekuje, biće i varijacije u formi to je i normalno, ali Leotar, konačno, mora napraviti drastični zaokret.
Ranije je često izgledalo da klub reaguje „kad počne da gori“. Sada, sa Olegom Ćurićem kao sportskim direktorom koji javno preuzima odgovornost, gradi se sistem u kome igrač mora da zasluži ugovor – ne po tome što je „naš“, već po onome što pruža na terenu i van njega.
Zadaci su jasni: Uređenje infrastrukture i ozbiljan rad sa omladinskim pogonima, snažniji marketing i otvaranje prema zajednici, jačanje igračkog kadra i jasna postavka u igri i što je najvažnije – povratak pobjedničkog mentaliteta.
Veliko je pitanje može li to ovaj Leotar da uradi!!!
