Lica sa invaliditetom mogu da rade i žive od svog rada, samo im treba pružiti šansu, a neophodne izmjene postojećih zakonskih odredbi treba da omoguće njihovo lakše zapošljavanje. Ovo je poručeno sa dvodnevne radionice u Trebinju za savjetnike za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, u okviru projekta „Moj posao - ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom“, koji, uz finansijsku pomoć Vlade Češke Republike, već treću godinu u BiH provodi nevladina organizacija “People in Need“, sa lokalnim partnerima, organizacijama „Sumero“, „Nešto više“ i „ProReha“.
Sanja Lepić, voditelj projekta „Moj posao - ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom“, navodi da je preko projekta, vrijednog 600.000 evra, u BiH zaposleno dvadesetak osoba na otvorenom tržištu rada, njih 15 je imalo plaćeno stažiranje, a obezbijeđeni su i mali start-ap paketi podrške, u vrijednosti do 2.000 KM po licu sa invaliditetom.
Navodi da je uloga savjetnika izuzetno važna u cilju zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
„Savjetnici za zapošljavanje uz podršku, iz osam gradova BiH - Trebinja, Brčkog, Banjaluke, Zenice, Sarajeva, Viteza, Bihaća i Mostara, danas su razmijenili iskustva nastala tokom dosadašnjeg rada, ujedno smo predstavili i naš Plan i program za obuku savjetnika za zapošljavanje uz podršku, koji je proizvod našeg rada i gdje su predstavljeni načini rada savjetnika sa socijalnog, ekonomskog i pravnog aspekta. Uloga savjetnika je krucijalna, naročito kada su intelektualne poteškoće u pitanju“, kaže Lepić.
Kroz projekat se, ističe, zagovaraju sistemske promjene koje će dovesti do poboljšanja statusa osoba sa invaliditetom.
„Pri zvaničnim institucijama nemamo savjetnike za zapošljavanje uz podršku, to je jedna od mjera koje zagovaramo“, dodaje Lepić.
Mijat Šarović, savjetnik za zapošljavanje lica sa invaliditetom u našem gradu i izvršni direktor Udruženja za pomoć i podršku djeci i licima sa poteškoćama u razvoju „Sunce nam je zajedničko“ navodi da je, preko ovog projekta, u Trebinju, zaposleno 14 invalidnih lica, starijih od 18 godina, sa različitim oblicima onesposobljenja.
„Grad Trebinje je po ovom pitanju senzibilan i otvoren, pruža maksimalnu podršku i ovoj populaciji. Imamo primjere zapošljavanja lica koja su invalidna još od rođenja ili u najranijem uzrastu i u privatnom i javnom sektoru, poput gradske uprave, raduje nas da su brojna privredna preduzeća zaposlila osobe sa invaliditetom, iako, u vremenu krize i pandemije virusa korona, nije lako naći zaposlenje za ovu kategoriju stanovništva“, kaže Šarović.
Precizira da su ostvarena i četiri paketa podrške stažiranju te paketi podrške malim biznis planovima u cilju ostvarivanja dobiti.
„Invalidna lica, tri mladića i djevojka, imali su plaćeno dvomjesečno stažiranje u Poreskoj upravi, marketu 'Bingo', Centru za socijalni rad i jednom kafiću. U okviru paketa podrške malim biznis idejama, po 2.000 KM dato je za projekte opreme za kuhinju, rad u bašti, izdavanje trotineta, ovih dana počinje sa radom i palančinkarnica, na ulazu u Stari grad, u kojoj će raditi član našeg udruženja, lice sa Daunovim sindromom, uz podršku članova svoje porodice. Na ovaj način invalidna lica ostvaruju dobit, i što je još važnije, bolje se integrišu u lokalnu zajednicu“, navodi Šarović.
Smatra da je „Moj posao - ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom“ odličan projekat, jer je, kako ističe, licima sa invaliditetom neophodna podrška svih aktera lokalne zajednice, kako bi dostojno živjeli.
„Radimo na zajedničkim aktivnostima za promjenu zakonskih rješenja kako bi se osobe sa invaliditetom lakše, brže i bolje zapošljavale, prije svega na otvorenom tržištu rada. Ovo je izvanredna priprema za inkluzivno tržište rada, inkluzivno radno mjesto. To je dugotrajan proces, koji pomaže ne samo invalidnim licima i njihovim porodicama već i cijeloj zajednici, u razvoju empatije prema ovoj populaciji“, ističe Šarović.
Haris Haverić, direktor Saveza za pomoć osobama sa mentalnom retardacijom „Sumero“ iz Sarajeva ističe da je u fokusu njihovog rada uspostavljanje održivih modela života lica sa invaliditetom u zajednici i pored “diskriminatorskih zakonskih odredbi, i na državnom i entitetskom nivou”.
„Institucionalni vid podrške je omogućen jedino u velikim zavodima zatvorenog i poluzatvorenog tipa, gdje je nemoguće govoriti o adekvatnim uslovima života. Niz godina u BiH su brojni inostrani donatori provodili razne projekte, ali su, nakon njihovog odlaska, projekti postali neodrživi, a život, naročito osoba sa intelektualnim poteškoćama, se nije poboljšao. Na svu sreću, u 10 gradova i opština Federacije BiH uspostavljen je model stanovanja u zajednici, gdje 150 mladih živi život dostojan čovjeka. Taj projekt pokušavamo da pokrenemo i u RS, gdje se, na žalost, nije otišlo dalje od pilot faza, zbog nedovoljne podrške Vlade RS i lokalnih zajednica“, pojašnjava Haverić.
Direktor Saveza „Sumero“ ističe da je zapošljavanje lica sa invaliditetom nerijetko predmet predrasuda našeg društva.
„Ovoj populaciji nije omogućeno da koristi sve benefite, lica sa poteškoćama u razvoju mogu da rade, imaju resurse, vidljivi su kapaciteti, samo im treba pružiti šansu“, poručio je Haverić, koji je zahvalio udruženju ''Sunce nam je zajedničko'' na partnerskom afirmativnom radu.
