Sredstva informisanja imaju veoma značajnu ulogu u kreiranju društva bez diskriminacije, razbijanju stereotipa i predrasuda i širenju svijesti o neprihvatljivim društvenim praksama, ali mediji u BiH u ovoj misiji često nisu na visini zadatka.
Ovo je poručeno sa sastanka „Foruma protiv diskriminacije“, koji je u Trebinju danas održan u organizaciji Misije OEBS-a, na kojem su između ostalog učestvovali i predstavnici medija, udruženja koja okupljaju ranjive kategorije stanovništva i osobe sa invaliditetom, te institucije Ombudsmena.
Zlatan Musić, službenik u OEBS-u za pitanja slobode medija i ljudskih prava, upozorio je da mediji u BiH - umjesto da budu glas i podrška ranjivim kategorijama i korektiv nadležnim institucijama – često nemaju hrabrosti da se suprotstave diskriminatorskoj praksi ako su odgovorni za nju nosioci političke ili društvene moći, a nerijetko i nesvjesno podstiču na netrpeljivost i neravnopravnost - stigmazivovanjem određene društvene grupe ili nekritičnim prenošenjem diskriminatorskih stavova aktera javnog mnenja.
Društveno odgovorno ponašanje, kako je istakao, nalaže i cenzurisanje „zapaljivih“ izjava učesnika javnog mnenja i zaključavanje komentara u interaktivnim medijima ako oni podstiču na netoleranciju – bez obzira na to što je ovakva praksa u suprotnosti sa prinicipima slobode mišljenja i izražavanja.
Zlatan Musić i Milica Ijačić
Kada je u pitanju izvještavanje o osobama sa invaliditetom, Musić je pojasnio da dobra novinarska praksa podrazumijeva više sluha i medijskog prostora za probleme i potrebe ove populacije, uzdržavanje od senzacionalizma, ali i pretjerane teatralnosti i patetike, a u javnom prostoru potrebno je standarizovati i senzibilnije termine za ljude iz ove populacije - pri čemu naglasak mora biti na osobi, a ne na vrsti invalidnosti.
Umjesto termina invalid, paraplegičar, amputirac, slijep ili gluvonijem – preporučljivi su termini koji u prvi plan stavljaju čovjeka, kao što su osoba ili lice - sa invaliditetom, sa paraplegijom, sa tjelesnim invaliditetom, oštećenog vida ili oštećenog sluha.
Odbornik u Skupštini grada Trebinja Milica Ijačić smatra da osobe sa invaliditetom još uvijek nisu dovoljno prisutne u javnom prostoru, te da se o problemima i potrebama ove populacije u pojedinim medijima uglavnom govori povodom 3. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom.
Nije zadovoljna ni načinom izvještavanja pri čemu mediji, kako kaže, više vode računa o lajku na društvenim mrežama, nego o pravima i dostojanstvu osoba sa invaliditetom, koje se nerijetko predstavljaju kroz svoju invalidnost, kao da je riječ o određujućoj ljudskoj osobini.
„Nije lijepo na taj način isticati nečiju fizičku karakteristiku - u prvi plan stavljati nečiju invalidnost, a da pritom ne istaknemo kvalitete neke osobe. Ti kvaliteti moraju uvijek biti ispred karakteristika invaliditeta“, ističe Ijačić.
Na sastanku „Foruma protiv diskriminacije“ posebno je skrenuta pažnja na probleme osoba sa oštećenim sluhom, kojima je u BiH uskraćena mogućnost da se informišu iz elektronskih medija, jer tv programe po pravilu ne prate tumači za znakovni jezik.
„Želimo ovim putem da pozovemo sve medije, posebno javni servis, da prilagode svoj program osobama sa oštećenjem sluha. Takođe, da kontinuirano govore o problemima sa kojima se susreću osobe koje žive na margini našeg društva i izvještavaju o pitanjima diskriminacije na način koji će staviti u fokus prava ovih ljudi i njihove životne priče“ kazao je Zlatan Musić.
Alma Mujanović, predsjednik Udruženja „Znak za riječ“, istakla je da neprilagođenost tv programa osobama sa oštećenjem sluha kod njih dodatno stvara osjećaj socijalne izolovanosti, te apelovala na medije da obrate više pažnja na potrebe ljudi sa ovom vrstom invaliditeta.
„Zbog problema sa standardizacijom znakovog jezika – imamo svega 16 sertifikovanih tumača na 70.000 registrovanih osoba oštećenog sluha. Ali, obzirom na to da standardizacija znakovnog jezika još nije uvedena – mogu se obezbijediti tumači koji poznaju znakovni jezik iako nisu sertifikovani - a njih je mnogo više“, kazala je Mujanović.
