„Hoćemo da naš sin odrasta u prirodi. Mislim da veliki gradovi nisu dobri za djecu. A ni telefoni i kompjuteri nisu sve u životu - ovdje će imati prirodu i životinje. Živjeli smo u velikom gradu, gdje nema ništa prirodno. Ljudi samo jure za poslovima, a ja ovdje mogu sve polako i tako je mirno“, objašnjava zubačka Meksikanka na maternjem jeziku svog muža, koji je već dobrano savladala.
TREBINJE │ Meksikanka Dejsi Randez svoj novi dom našla je u selu Rupe na Zupcima, u zavičaju svog životnog saputnika Dragana Vučurevića, koje je nakon dvije decenije provedene u dalekom Meksiku, odlučio da se sa porodicom skući na pradjedovskom imanju.
Ideja o dolasku na Zupce probudila se još prije četiri godine, kada su prvi put zajedno posjetili Draganovo rodno selo. Tada probuđena nostalgija za „đedovinom“ za Dragana je bila prevelik teret, zbog čega su ubrzo zajednički odlučili da pakuju kofere.
„Nije lako bilo ostaviti sve, stan, poslove, dotadašnji život i samo tako – otići. Ali kad imaš taj iskreni i pravi osjećaj - gdje ideš i zbog čega ideš, onda nije ni teško. Jer najljepše mjesto na svijetu je ono koje je tvoje. Ono što je tuđe - može biti tvoje samo na određeno vrijeme“, ističe Dragan.
Ni Dejsi ne žali što je svoju daleku zemlju i život u velegradu zamijenila seoskim domaćinstvom - negdje na jugoistočnoj periferiji državice koju njeni sunarodnici jedva i na karti nalaze. I sama, kaže, voli prirodu, a što je važnije – uvjerena je da će selo biti zdraviji ambijent za odrastanje njihovog sina Lazara.
„Hoćemo da naš sin odrasta u prirodi. Mislim da veliki gradovi nisu dobri za djecu. A ni telefoni i kompjuteri nisu sve u životu - ovdje će imati prirodu i životinje. Živjeli smo u velikom gradu, gdje nema ništa prirodno. Ljudi samo jure za poslovima, a ja ovdje mogu sve polako i tako je mirno“, objašnjava zubačka Meksikanka na maternjem jeziku svog muža, koji je već dobrano savladala.
Mentalitet i navike naših ljudi, dodaje, isuviše su nalik onim kod njenih sunarodnika da bi novu sredinu doživljavala kao tuđinu.
„Ljudi su ovdje, kao i u Meksiku, srdačni i prijatni. U Meksiko ljudi puno vole da se posjećuju - svake nedjelje ide se u familiju. I ovdje vidim da je isto“, kaže Dejsi.
Zubački „Meksikanci“ naumili su da žive od svog domaćinstva – iako, priznaju, seoskim poslovima nisu vični i tek se uče.
„O poljoprivredi ne znam još ništa. Počeo sam sa stočarstvom – imamo dvije krave i nešto koza i ovaca. Učim se. Nisam znao ni da muzem kad sam došao. Sada znam zahvaljujući jednom komšiji koji me je dosta naučio ovim poslovima. Ima puno stvari koje me iznenade, koje nisam znao i koje učim svakodnevno“, kaže Dragan.
Dodaje da nema ambiciju da na porodičnom imanju razvija bilo kakvu ozbiljniju farmersku proizvodnju. Volio bi da sve ostane „što prirodnije“, a stvaraće tek toliko da porodičnoj trpezu ne zafali domaće hrane – jaja, mlijeka, sira i mesa.
Zbog života u prirodi smo došli smo na Zupce - zaključuje Dragan - ne da pokrećemo biznis...
Rade Savić
(Foto: BNTV)
