U novom izdanju emisije „Blago cara Radovana“ ugostili smo Miodraga Ljuma Hrnjeza, multimedijalnog umjetnika i poznatog kulturnog poslenika iz Bileće, koji je, u izdanju Zavičajnog kluba „Osvit“, objavio poemu „Naš grof Sava“ - o životu i stvaralaštvu grofa Save Vladislavića iz Gacka, srpskog i ruskog političara, diplomate, prevodioca, putopisca i dobrotvora, koji je živio krajem 17. i u prvoj polovini 18. vijeka - po mnogima, najmoćnijeg Srbina poslije cara Dušana.
„Posvetio sam mu oko 8.000 stihova, u desetercu, prateći njegov život od rođenja u selu Jasenik kod Gacka, do usnuća u Petrovgradu i sahrane u Lavri Aleksandra Nevskog. Uzor u pisanju ovog obimnog djela, koji sam stvarao nekih osam godina, bila je Savova romansirana biografija, koju je napisao veliki Dučić. U istraživanju sam pročitao pedesetak knjiga, uz podatke koje sam nalazio na internetu“, kaže sagovornik Radio Trebinja.
Prvu promociju poeme planira u Gacku, na visokom državnom nivou, koji naš slavni predak, ističe, itekako zaslužuje.
Podsjećajući da je Sava bio najveći i najpriznatiji diplomata koga je iznjedrio srpski rod, uspostavivši, pored ostalog, politiku vječnog mira između Rusije i Kine, Hrnjez navodi da je njegov život putokaz za nova pokoljenja.
„Ova poema nije namijenjena samo Savi, ona je pjesma o nadi, ljubavi, istrajnosti i svetosti jednog čovjeka koji je iz hercegovačkog sela dospio do carskog dvora najveće imperije svijeta, do dvora cara Petra Velikog, koji je bio na svim evropskim dvorovima tog doba, kao i na dvoru kineskog cara. Sava je spajao narode, nacije, imperije i civilizacije, svojim prvenstveno diplomatskim djelovanjem zadužio je cijelo čovječanstvo. Bio je most između Hercegovine i Venecije, Pariza, Španije, Portugalije, Carigrada, Moskve, Pekinga i Trojickosavska, jedinog grada na svijetu koji nosi ime Svetog Save, a koji je osnovao, kao svog zaštitnika. Svi treba da se ugledamo na njegov život i djelo, da stremimo višim ciljevima“, ukazuje on.
Sava Vladislavić, dodaje, prvi je pokrenuo Balkansko pitanje na ruskom dvoru.
„Nije dočekao da se ostvari njegova želja o slobodi srpskog naroda. Uvijek je isticao da je najprije Srbin, pa Rus, a potom čovjek vaskolike planete“, priča Hrnjez.
Ističe njegovu neprocjenjivu zaslugu za jačanje duhovnog jedinstva pravoslavnih slovenskih naroda i širenje pismenosti.
„Sava je poslao u Sremske Karlovce prvu gramatiku i 300 bukvara, kao i dva učitelja, čime postaje utemeljivač prve gimnazije na Balkanu. Brojne knjige i značajnu finansijsku pomoć uputio je i manastirima u Hercegovini i Staroj Hercegovini, gdje su nastajale i prve škole“, kaže on.
Ukazuje da se na institucionalom nivou nedovoljno posvećuje pažnja na planetarni značaj našeg čuvenog pretka, te da je uvrštavanje izučavanja života i djela Save Vladislavića u školske programe, ali i na široj naučnoj osnovi - najmanje što se može učiniti.
U razgovoru za Radio Trebinje, bilećki kulturni poslenik podsjeća da je obilježavanje 300 godina od osnivanja Trojickosavska (danas Kjahte) – 2027. godine, Putinovim ukazom proglašeno događajem od državnog značaja.
„Rusi se za ovaj veliki događaj pripremaju još od 2022. godine, u BiH, na nivou državnih institucija, do sada, nije iskazano interesovanje za dostojno predstavljanje života i djela velikog Save Vladislavića. Sava nam je otvorio mnoga vrata, a što mi ne znamo da prođemo kroz njih - to je naša slabost“, zaključuje Hrnjez, koji je i član Međunarodnog komiteta za obilježavanje 300 godina od osnivanja Trojickosavska, grada spomenika vječnog mira i prijestonice „Puta čaja“.
Pripremila Vlatka Musić.
