Psovke nikada ne dozvoljavam svojoj djeci. Lošu ocjenu mogu dobiti jer se loša ocjena može popraviti ali kultura, vaspitanje i poštovanje starijih uči se od rođenja i polazi iz kuće”, kaže popadija Tonka. RATKOVICI I JANKOVICI

Miroslav i Tomislavka Ratković, kako naš narod voli jednostavno da kaže, pop i popadija, pravi su primjer para čiji se brak temelji na hrišćanskim principima. Rad, red, obaveze kroz molitvu Bogu, obostrano poštovanje i redovno prisustvo na liturgijama i  crkvenim službama čine svakodnevnicu ovih divnih ljudi koji svoje petoro djece vaspitavaju u duhu pravoslavlja. Dok smo sa njima razgovarali o braku, porodici i vaspitanju djece, u njihovoj kući prepunoj topline i ljubavi, društvo nam je pravio mali Jovan, njihovo peto dijete od nepuna tri mjeseca, dok su ostala djeca bila u školi i vrtiću.

U vrijeme ekonomske ali i moralne krize u društvu, stabilna i brojna porodica predstavlja veliko bogatstvo. I odgovornost više. Sveštenik Miroslav ističe da se odgovori za sve probleme koje donosi bračna zajednica nalaze u Svetom jevanđelju:

„Potrebno je dosta razgovarati o braku. Jedna od sedam Svetih tajni ustanovljena je još u Starom zavjetu kod naših praroditelja Adama i Eve, kada ih je Bog blagoslovio rekavši im: „ Rađajte se i množite se i napunite zemlju. “ To nam govori da je ova Sveta tajna stara onoliko koliko je staro čovječanstvo, sam čovjek. Mužu je tada data vlast nad ženom, ali ta vlast nikako nije tiranska vlast već duhovna. On je dužan da vodi svoju suprugu i svoju porodicu, baš onako kako Hristos vodi i voli svoju crkvu. To znači da je spreman da se žrtvuje za svoju porodicu. Brak kao takav nosi sa sobom blagosloveni teret jer zajednica muža i žene ne može biti savršena“. RATKOVICI 6

Najveći uzrok za sve prisutnije bračne prevare i razvode i u našem gradu vidi u nezrelom pristupanju braku, nespremnosti na međusobno poštovanje i trpljenje.

„Čovjek koji ulazi u brak mora da nauči da trpi sebe i da nauči da trpi drugoga. Brak kao Sveta tajna uvijek je isti i juče i danas i u sve vijekove pa i u ovom našem modernom 21. vijeku. A razlika je samo u poštovanju ove Svete tajne i koliko se zrelo pristupa braku. Glavni problem današnjih brakova je neposlušnost, nezrelost i netrpeljivost. Onoliko koliko se trudiš, toliko ti Bog pridodaje snage da odoliš svim iskušenjima. Trud znači požrtvovanje nekome i nečemu. Većina kućnih obaveza i poslova oko djece i škole padaju na teret moje supruge, kao svake majke koja svoju ulogu shvata ozbiljno i odgovorno. Trud je obostran iako nije jednak na svim poljima. Ali je koristan jer za cilj ima očuvanje braka a samim tim i hrišćanske porodice“.

Otac Miroslav je podsjetio na riječi velikog duhovnika, oca Justina Tasića, igumana Manastira Dečani, koji je posljednje dane ovozemaljskog života proveo kao iguman manastira Savina:

„Mi Trebinjci smo često išli kod njega na ispovijesti i savjete i on bi uvijek govorio: „Čovjek je sazdan od zemlje a njegova supruga je sazdana od rebra njegovog. Pošto je sazdana od njegovog rebra, ona treba stalno da gleda u njega, a čovjek jer je sazdan od zemlje treba neprestano da gleda u zemlju a ne u druge Eve“.

SA VLADIKOM ATANASIJEM Vladika Atanasije krštava malog Jovana

Popadija Tomislavka, kao uzorna mlada majka i domaćica, kaže da je veliki blagoslov dobila kroz svoj brak i brojnu porodicu.

„Sa svojim suprugom trudim se da našu djecu izvedem na pravi put. S obzirom da ih je, hvala Bogu, petoro, svako od njih želi da nađe svoje mjesto. Najstarije ima 14 godina, najmlađe dva i po mjeseca, živahni su i temperamentni, svako od njih ima svoje želje, prohtjeve, obaveze, nastojim da sam im uvijek na raspolaganju jer onda neće doći do neželjenih situacija.

Djeci nikada nije dozvoljavala psovke i nedolično ponašanje.

„Naša djeca mogu dobiti slabu ocjenu jer se ona može popraviti. Ali kultura, vaspitanje i poštovanje starijih se uči od rođenja i polazi iz kuće. Ne smijemo dozvoliti ponašanje koje nije hrišćanski uzorno jer su svi hrišćani, prije svega, dobri, kulturni i vaspitani ljudi”, ističe Tomislavka.

Sve petoro djece dobili su imena po velikim svetiteljima a ikone zaštitnika krase njihov dom. Tomislavka kaže da je svako dijete donijelo poseban blagosolov u njihovu kuću.

„Najstariji sin se zove Matija po Svetom apostolu Matiji jer sam oduvijek željela da rodim sina koji će se tako zvati. Njegovo ime, na neki način, predskazao je i blaženopočivši starac Simeon iz manastira Dobrićevo. Moj suprug se, naime, sa njim vraćao sa službe iz mučeničkih Prebilovaca ( ja sam tada već bila u porodilištu) kad je starac Simeon, iako nije znao za moju želju, rekao: „Eto pade kocka na Matiju!“. Drugi sin je dobio ime po Svetom Georgiju, našoj krsnoj slavi. Kad sam bila trudna treći put, iako je najvažnije svakom roditelju roditi živo i zdravo dijete, ja sam se u dubini duše molila Bogorodici da dobijem djevojčicu. Ona mi je tu molitvu uslišila, tako da sam svojoj djevojčici dala ime Marija“.

Njihovoj drugoj djevojčici Ani ime je dala starija sestra.

„Jednog dana došla je iz vrtića i rekla da mama treba da rodi Anu. Ja sam je pitala „Zašto baš Anu?“, a ona mi je odgovorila :“Zato što se majka Presvete Bogorodice  zvala Ana“. A mali Jovan, naše peto dijete, dobio  je ime po Svetom Jovanu Kronštatskom, velikom ruskom svetitelju“ kaže Tomislavka, dodajući da je Jovana nedavno krstio umirovljeni vladika Atanasije:

„Učinio nam je veliku čast, zadovoljstvo i blagoslov za našu porodicu. Neizmjerno sam srećna što je vladika Atanasije uslišio naše molitve. Taj trenutak nikada nećemo zaboraviti.“  

RATKOBVICI 2

 

Ratkovići su četiri godine živjeli u Kanadi i to iskustvo im je, kako ističu, obogatilo  život.

„U Ontariju smo stekli veliki broj prijatelja, pravih i iskrenih, a naš boravak u gradu Vindzoru bio je usredsređen prije svega na bogosluženje. U Kanadi djeluju brojna hercegovačka udruženja, a naši ljudi ističu se u organizaciji raznih manifestacija. U Torontu uspješno radi hercegovačko udruženje „Jovan Dučić“ koje svake godine u novembru, na takozvanoj „hercegovačkoj večeri“, okupi veliki broj ljudi iz Amerike i Kanade. Sva naša udruženja u Kanadi, sa sigurnošću tvrdim, čine ljudi velikog srca“, kaže otac Miroslav.

U susret najvećeg hrišanskog praznika Vaskrsenja Gospodnjeg, podsjeća da je ljubav, u svakom smislu, najvažnija za rod ljudski.

„Od nje ne treba nikada odstupati. Treba da volimo jedni druge, da se držimo zapovjesti Božijih a pogotovo dvije najveće, ljubavi prema Bogu i prema bližnjem svom. Ovo treba naročito da nam je na umu u ovom Vaskršnjem postu, kada treba sa radošću da dočekamo najveći hrišćanski praznik“, zaključuje sveštenik Miroslav.
Sunčica Pešić