mis-irbi.jpg (168 KB)

Adelina Paulina Irbi, u Sarajevu i BiH poznatija kao Mis Irbi, koja je pomagala srpske ustanike protiv turske vlasti u Hercegovini, kao i hrišćane, i otvarala škole za žene, umrla je 15. septembra 1911. godine.

Mis Irbi je bila britanska sifražetkinja, putopisac i dobrotvor Srba u BiH. Putovala je Balkanom, prikupljala pomoć za ratovima zahvaćena područja, a u Sarajevu je osnovala prvu školu za djevojke.

Adelina Paulina Irbi rođena je 19. decembra 1831. godine na imanju Bojland Hol, pored mjesta Morningtorp u grofoviji Norfok, gdje je i odrasla. Otac joj je bio kontraadmiral Frederik Pol Irbi, koji je svoju sjajnu vojnu karijeru započeo u dvanaestoj godini, a majka Frensis Rajt, kćerka bogatog bankara.

Tokom svojih putovanja napisala je knjigu "Putovanje po slovenskim zemljama" i izučavala njihove jezike, među kojima i srpski.

Ubrzo je stigla u Sarajevo i otvorila školu za djevojčice. Obrazovanje, smještaj i ishrana učenica bili su besplatni, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeroispovijest, što je u početku izazvalo protivljenje i nacionalnih i vjerskih struktura.

Iako je škola bila otvorena za sve vjeroispovijesti, uglavnom su je pohađale srpske učenice, tako da se škola u izvještajima i dokumentima ubrzo počela nazivati srpska ženska škola. U školi se učila osnovna pismenost, ručni rad, istorija, kao i osnove lijepog ponašanja. Školu su prvo pohađala djeca iz bogatih srpskih porodica, da bi se kasnije, kako se škola stabilizovala, sve se više okretala siromašnima.

Adelina Irbi u Sarajevu je posebno podržavala rad Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta".

U ljeto 1875. godine u Hercegovini izbija srpski ustanak protiv turskog zuluma, poznat kao Nevesinjska puška. Adelina Irbi i njena prijateljica Prisila Džonston hitno su evakuisale školu i neke učenice odvode u žensku školu u Pragu.

Potom svu svoju pažnju usmjeravaju na pomoć mnogobrojnim izbjeglicama, koje u velikom broju počinju da lutaju putevima. Odlaze u Englesku i uz pomoć Florens Najtingejl započinju prikupljanje novca za "Fond za pomoć djeci bez roditelja" .

U međuvremenu je stigla i zima, a sa njom epidemija velikih boginja i tifusa. Adelina i Prisila zbrinjavaju na hiljade izbjeglica.

Tokom četiri godine, od 1. oktobra 1875. do 13. juna 1879, Adelina i Prisila distribuirale su velika sredstva, koja bi danas dostigla tri miliona dolara, za obezbjeđivanje životnih namirnica, smještaja i obrazovanja.

Adelina Irbi je iz srpskog ustanka izašla sa atributima "plemenita" i "majka sirotinje", koji su je pratili do kraja života i sa kojima je ušla u istoriju.

BiH 1878. godine potpada pod austrougarsku jurisdikciju čije vlasti nerado dozvoljavaju Adelini da se vrati u Sarajevo i obnovi školu. Nova, obnovljena i proširena škola pružala je smještaj za 66 djece, uključujući i dječake.

Što se religijske osnove tiče, naglasak je bio na Bibliji i hrišćanskom učenju, ali su djeca ohrabrivana da posjećuju svoje bogomolje i slave svoje vjerske praznike.

Adelina Irbi ostala je u Sarajevu do kraja života i nastavila sa radom, često finansirajući škole sopstvenim novcem.

Umrla je 15. septembra 1911. godine. Njena smrt ožaljena je ne samo u Sarajevu i širom BiH, već i u Srbiji. Zastave su spuštene na pola koplja, a crne tkanine visile su sa mnogih prozora i balkona sarajevskih Srba.

Sahranjena je, prema sopstvenoj želji, na protestantskom groblju na Koševskom brdu. Grob je kasnije izmješten na groblje Sveti Josip u sarajevskom naselju Ciglane.

Svu svoju imovinu ostavila je Srpskom prosvjetnom i kulturnom društvu "Prosvjeta" i Zadruzi "Srpkinja".