„Na žalost, malo se danas drži do vrijednosti braka. Mladi nemaju upornosti ni strpljenja kao nekad, ne bore se za brak i od njega lakše odustaju“, kaže matičar Vaso Čihorić.
Vaso ČihorićTREBINJE | Trebinjski matičar Vaso Čihorić već dvije i po decenije radi ovaj posao, a vjenčao je skoro 3.000 parova. Od pet trebinjskih matičara samo je Vaso u braku. Za portal radiotrebinje.com evocirao je brojne uspomene njegovog poziva ističući da ga podatak od 188 sklopljenih brakova u 2014. godini raduje.
„Za protekle tri godine, ovo je najveći broj vjenčanih u Trebinju, mada je ova cifra nekada davno dostizala i do 200 vjenčanja godišnje. Prije dvije godine imali smo svega 144 braka, što je najmanje ikada“, kaže Čihorić.
U dugogodišnjem radu imao je priliku da vjenča najmlađe i najstarije „mladence“. „Sudbonosno da preda mnom je izgovorila mlada sa svega 16 godina, ali i par srećno zaljubljenih osamdesetogodišnjaka. Vjenčavao sam i parove od preko 60 godina, sve Trebinjce. Neki su već imali brak iza sebe, a bilo je i onih koji se u tim godinama vjenčavaju po prvi put“.
Kao najinteresantnije pamti vjenčanje u trebinjskom porodilištu.
„Bilo je neobično i simpatično u isto vrijeme. Mlada se porodila, a potom sam ih vjenčao. Razišli su se svako na svoju stranu, mlada u sobu porodilišta sa bebom, a svatovi na veselje. Imali su, vjerujem, dupli razlog za slavlje“, priča uz smijeh matičar Vaso.
Prisjećajući se anegdota sa vjenčanja izdvojio je jednu.
„Doživio sam i to da Hercegovac uzme ženino prezime, što je jedinstven slučaj u ovim krajevima. Ali poslije se ispostavilo da je razlog bio više u interesu, nego u ljubavi. Trebalo mu je strano državljanstvo! Svašta se dešava, a nas ništa ne iznenađuje“, kaže Čihorić i dodaje da mlade većinom uzimaju prezime budućeg muža, mada bude i onih koje zadrže svoje ili dodaju supružnikovo, što nije stvar pomodarstva, pojašnjava, već se danas o tome više zna.
Od kada radi kao matičar u Trebinju, Vaso Čihorić nije doživio da je neko otkazao vjenčanje, niti se predomislio. Iste parove vjenčavao je više puta, a nerijetko i strance.
„Uvijek je jedno od njih bilo iz Trebinja i takva vjenčanja su zanimljiva na svoj način. Ceremonija se obavlja uz prevodioca, kako se buduća mlada ili mladoženja ne bi zbunili pa umjesto da rekli ne ili nešto naopako shvatili“.
Sudbonosno "da" - i na motorijadiKada se matičar Vaso Čihorić 1992. godine oženio, kao i u vrijeme bivše Jugoslavije, na vjenčanju su se čitali članovi porodičnog zakona. Od 1994. u Srbiji i RS mladenci u brak stupaju uz tekst Duška Radovića.
„Najljepši dio iz tog teksta mi je rečenica: 'Brak ne može biti cilj, on je samo mogućnost da se vaši drugi interesi lakše i ljepše ostvare'. Mada, draga mi je svaka Duškova misao koju je napisao tako da ništa ne može da se preskoči, sve kako i koliko treba”, kaže Čihorić dodajući da mu se čini kako mladenci vrlo malo zapamte od pročitanog, ali se kasnije tokom života, sigurno sjete riječi Duška Radovića.
Na ceremoniji vjenčanja ni pokloni matičaru ne izostanu.
„Kod nas postoji staro vjerovanje da ako matičaru nešto ne poklonite neće vas pratiti sreća u braku, tako da bude i po neki poklončić. U posljednje vrijeme rjeđe, valjda ove mlađe generacije nisu sujevjerne ili razmišljaju drugačije, ali mi smo zadovoljni“.
Vaso Čihorić poziv matičara voli, a od svega najviše kad upisuje rođenja. Često ga parovi, novopečeni roditelji, podsjete da ih je upravo on vjenčao, što mu tada, kaže, pričinjava nemjerljivo zadovoljstvo.
Sa matičarom Vasom zaključili smo da parovi u Trebinju, u dobroj mjeri, i danas drže do tradicionalnih vjenčanja. Mlade najčešće uzimaju muževo prezime, a nema ni iznenadnog predomišljanja. Jedina razlika u odnosu na nekadašnje brakove, tvrdi naš matičar, ogleda se u shvatanju braka.
„Na žalost, malo se danas drži do vrijednosti braka. Mladi nemaju upornosti ni strpljenja kao nekad, ne bore se za brak i od njega lakše odustaju“, dodaje on nadajući se da će godina pred nama nadmašiti prošlu i, sem cifri, ispisati bolje stranice za život u dvoje i porodicu uopšte.
Maja Begenišić
