U novom izdanju emisije iz kulture „Blago cara Radovana“ ugostili smo Nenada Milkića, jednog od najčitanijih srpskih proznih stvaralaca mlađe generacije.
Širok je opus njegovog dosadašnjeg stvaralaštva, sa dvije zbirke poezije i sedam romana, iako za sebe skromno kaže da je lijen i da romane nije stvarao sam nego su nastali višegodišnjim mukotrpnim istraživanjima, u kojima je učestvovalo na desetine ljudi.
Slovi za autora koji piše o temama o kojima drugi ćute – o abortusima, „zbog kojih Srbija svake godine izgubi grad veličine Kraljeva, Šapca ili Valjeva“ („Zovem se Dunja“), herojima Košara (trilogija „Mi smo branili Košare“ – „Besmrtni bataljon“, „Zov karaule“ i „Poslednja straža“), egzodusu sarajevskih Srba (četvoroknjižje „Pogrom“ – „Kosti“, za koji je dobio Godišnju nagradu Udruženja književnika Republike Srpske za najbolji roman u 2020. godini), stradanju krajiških Srba („Pogrom“ – „Kolona“).
Do kraja godine planira da objavi još dva dijela „Pogroma“ – o stradanju Srba na Kosovu i Metohiji, kao i u Srebrenici.
„Nije bitno moje ime, da ljudi mene vide i upoznaju, bitna je istina. Dolazim kao glas ljudi koji više ne mogu da pričaju, stojim na promocijama zbog onih koji su legli da ne ustanu nikada. Iz pijeteta i zahvalnosti prema njima sve ovo i radimo“, ističe 39-godišnji autor u razgovoru za Radio Trebinje, nakon uspješne književne večeri u Narodnoj biblioteci Trebinje.
U romanu „Distimija“ progovara o crnom ambisu koji nosimo u sebi, depresiji čovjeka današnjice.
„Ogoliti sebe je poprilično teško. Upravo u tome leži poenta 'Distimije' – da se suočimo sa samim sobom. Ova knjiga pokušava da nas nauči kako da ne dozvolimo da nas taj mrak proguta, da osvijetlimo taj dio naše duše i da dovedemo sebe u ono stanje o kojem je patrijarh Pavle stalno govorio - da budemo ljudi“, poručuje Milkić.
Sa suprugom Draganom, koju, kako priznaje, obožava jer mu je veliki oslonac i podrška, nedavno je osnovao izdavačku kuću, a pored reizdanja njegovih najuspješnijih pjesama, uskoro će objaviti i dvije dječije knjige, od kojih je jedna „Bajka o ćirilici“.
Pripremila Vlatka Musić.
