U Narodnoj biblioteci Trebinje nedavno je promovisan roman „Oganj” autora Nenada Milkića, jednog od najčitanijih srpskih proznih stvaralaca današnjice.
Roman „Oganj”, kao dio četvoroknjižja „Pogrom“, donosi snažnu i potresnu priču o stradanju Srba na Kosovu i Metohiji od 2000. do 2004. godine, ali i o istrajnosti, žrtvi i unutrašnjoj snazi naroda koji, uprkos teškim iskušenjima, nalazi put ka opstanku i životu.
„Kosovo se uvijek, samo po sebi, nameće kao tema, šta god da radimo, Kosovu se uvijek vraćamo jer je srž srpskog bića. Ovaj roman je dio veće cjeline, četvoroknjižja `Pogrom`, koji prati stradanje Srba 90-tih godina. Nakon Sarajeva i centralne Bosne i romana `Kosti`, Krajine i `Kolone`, došlo je na red da se isprati šta se desilo na Kosovu, s tim da ću ciklus tematski završiti u Srebrenici, gdje je i počela priča o pogromu“, kaže Milkić za emisiju „Blago cara Radovana“.
Za razliku od prethodnih, gdje se događaji nižu hronološki, u fokusu autorovog pripovijedanja u romanu „Oganj“ je sudbina članova porodice Kovačević.
„Oni su na ivici pogroma, gdje psihološki nijansiram likove, označavajući njihovu unutrašnju borbu, u potrazi za odgovorom na vječito pitanje - otići ili ostati na vijekovnim ognjištima. Moja ideja jeste da su anđeli došli na zemlju, da Kosovo na nebo uzdignu jer je Kosovo zemlja koja je najbliže nebu. Da li sam u tome uspio, vidjeće čitaoci“, kaže on.
I ovog puta, roman je baziran na istinitim i potresnim događajima - progonu, silovanjima, trgovini organima, „Žutoj kući“, logorima, koje autor literarno uobličava i nadgrađuje. Paralelno, prateći sudbinu članova porodice Kovačević, koja je poveznica za sve romane ovog ciklusa, Milkić razvija priču o malobrojnom albanskom i goranskom korpusu, koji je na Kosovu stradao zajedno sa Srbima, preko likova Zaima Čitakua i Miralema Pelivanija, čestitim i moralnim ljudima, kojima je data riječ važnija i od vlastite porodice.
„Volim da pišem o ljudima koji su bili direktni učesnici savremenih događaja o kojima pišem jer je živa riječ najbitnija. U svakom ratu, stradanju, nemoguće da je sve crno-bijelo. Nisu svi loši niti su svi dobri. Svaki lik i u ovom romanu, kao i u prethodnim, zasnovani su na stvarnim ljudima. Likove Zaima i Miralema nisam stvorio zbog glorifikacije već da se pomene da je bilo ljudi koji su ostali vjerni srpskom narodu i koji smatraju da Kosovo i Metohija treba da ostanu u okviru Srbije“, pojašnjava sagovornik Radio Trebinja.
Kao narod, smatra da smo skloni zaboravu i ocjenjuje da nedovoljno njegujemo kulturu sjećanja.
„Treba da njegujemo kulturu stradalništva ne zato da bi iz njega iznikla mržnja prema drugima već da bi se pamtilo šta nam se desilo. Da malo više pamtimo, ne bi nam se desila tri pokolja u samo 100 godina, ne bismo imali toliko protjeranih i stradalih. Kad pogledamo unazad i sumiramo prethodni vijek, vidimo da lekcije iz istorije Srbi uopšte nisu naučili. Treba da gledamo naprijed i gradimo mostove, ali i da ne zaboravljamo naša stradanja“, poručuje Milkić.
Do kraja godine, najavljuje objavljivanje romana „Laži“, završne knjige „Pogroma“, o četvrtoj grani porodice Kovačević, gdje, preko lika Marka Kovačevića, literarno progovara o stradanju Srba u Srebrenici i srednjem Podrinju, ali i o svjetlosti i nadi u vaskrsenje.
Pripremila Vlatka Musić, tonska realizacija emisije Milko Grubač.
