Svečanom sjednicom Skupštine grada - Trebinje je danas obilježilo Dan oslobođenja.
Dan oslobođenja Trebinja uspomena je na 13. novembar 1918. godine, kada je 14. pješadijski puk Timočke divizije srpske vojske umarširao u naš grad - donijevši slobodu nakon viševjekovne turske i austrougarske okupacije ovih prostora.
U svečanom obraćanju gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić je istakao da smo pročitali mnogo toga o Prvom svjetskom ratu, o „velikoj klanici“, kako su sudionici i istoričari, kasnije nazivali krvava zbivanja na evropskim ratištima od 1914. do 1918. godine, ali ni izbliza onoliko koliko je trebalo da bi smo dešifrovali događaje, koji su, što se srpskog naroda tiče, predstavljali njegovu masovnu golgotu. Nismo i zato, što je samo dvije decenije nakon Prvog svjetskog rata, došao Drugi svjetski rat, koji je ovamo donio slobodu, ali i potpuni društveni obrt. Dogodio se onaj dobro poznati fenomen, da jedan događaj preklapa i briše drugi, predhodni događaj.
„Prvi svjetski rat, sa svim svojim moralnim i ideološkim vertikalama, pao je u sjenu Drugog svjetskog rata, tako da se u kolektivnoj memoriji naroda, ali, nažalost i u nauci, javio jedan „prazan“ prostor. Razumljivo, u nauci, stvari su stajale u novom redu, koji je bio sazdan na našoj nacionalnoj slobodarskoj misli, ali i idejama jedne nove zemlje i, uopšte, jednog novog svjetskog poretka, koji je imao svoja pravila i težio političkoj harmoniji i novom jedinstvu. Te ideje dominirale su naukom, ali i svakodnevnim životom građana te, razumljivo, imamo na sceni veoma česta i potpuno svjesna potiskivanja u drugi plan svega ovog, što se nije uklapalo i slagalo na način koji je odgovarao novoj političkoj vrhuški, koja se javila osnivanjem nove zemlje“, rekao je Ćurić.
On je dodao da se nažalost tačan broj žrtava u zloglasnim logorima od Trebinja preko Doboja, Đera i Arada, kao ni tačan broj poginulih na raznim frontovima, nikad nije utvrđen i da se od Trebinja do Arada, a malo se zna da je i u Trebinju postojao logor za Srbe, pretežno Trebinjce i Bilećane.
„Ni postojanje ovog logora, nažalost, nikad nije istraženo do kraja. Mnogi za njega nisu ni znali. Tek Branko Dželetović, u svojoj knjizi „Bileća kroz ratove i događaje u 20. vijeku“, nešto podrobnije piše o austrijskom logoru u Trebinju. „Trebinjski logor“, kaže on, „nalazio se na pustoj poljanici u Policama, na lijevoj obali Trebišnjice. Prostor je, kako su mi ispričali bivši zatočenici, bio ograđen visokom ogradom od gusto pletne bodljikave žice, a duž jedne strane ograde, dugâ, na brzinu sklepana baraka, sa brojnim šupljinama i na krovu i između natrulih dasaka i nosećih drvenih stubova. U baraci nešto natrule, smrdljive slame, donesene odnekud iz neke konjušnice. I to je sve. Tu su strpali preko 1000 srba trebinjskog i bilećkog kraja. Tu je komandant mogao do mile volje ispoljavati svoja ovlašćenja „o nužnoj ratnoj odbrani“ i „svoju vojničku komandantsku moć“. U logoru nije bilo ubijanja zatvorenika, ali je tamo primijenjen metod tihog iznurivanja glađu, fizičkim radom u gradu i okolini, nečistoćom, smrzavanjem u ledenoj baraci, na truloj slami, bez ćebeta i grijanja, bez išta čime bi se mogla ublažiti hladnoća od ledenog sjeverca koji duva kroz šupljine između dasaka i kroz otvore na krovu. A, vâši spopale. Nije prošlo ni mjesec boravka u logoru, a smrt je počela da kosi, prvo djecu, pa starce, pa sve redom. Svako jutro u logor bi ulazila kola sa konjskom zapregom, na koje bi preživjeli poslagali pomrle u toku prethodne noći i dana.Mrtvi su odvoženi i zatrpavani po grobljima i pustim jarugama oko grada. I to tako potraja sve do raspuštanja logora, negdje, početkom jeseni 1916. godine“, naveo je Ćurić.
Gradonačelnik Trebinja je rekao da su Srbija i Republika Srpska ove godine počele da zajednički obilježavaju 15. septembar, dan proboja Solunskog fronta, kao Dan srpskog jedinstva i nacionalne zastave. To je dan koji simbolizuje beskrajno rodoljublje, hrabrost, junaštvo i spremnost za apsolutnu žrtvu za, slobodu svog naroda i svoje domovine, rečeno je u zajedničkoj izjavi dvije zemlje.
„To je dan kad su se naši preci uzdigli do antičkog ideala samožrtvovanjem, napisao je davno pjesnik. Zbog toga je, 15. septembar odabran kao dan zahvalnosti i dan poštovanja, ali on je i dan sjećanja. I mi u Trebinju i Hercegivini treba s ponosom da obilježavamo ovaj dan. Trebamo i zato, kako je istorija zabilježila, što su, odmah, nakon Vidovdanskog atentata 1914. godine, mnogobojni Hercegovci, posebno iz pograničnih mjesta, prešli u Crnu Goru da se, u slučaju rata, bore, rame uz rame, sa crnogorskom vojskom. Događaji o kojima sam govorio i žrtva svih onih koji život dadoše kroz oslobodilačke ratove od 1914. do 1996. godine za slobodu Trebinja, obavezuju nas da gradimo mnogo bogatiji i lješi život u našem gradu. To je njihov zavjet, a naša obaveza“, naveo je Ćurić.
On je naglasio da je sada došlo vrijeme da u Trebinju osnuje istorijski institut, jer je naš grad mjesto duge i bogate istorije, koje u istorijskom trajanju našeg naroda na ovim prostorima ima posebno mjesto i značaj. Tome, svakako, doprinosi i geografski položaj Trebinja, pogotovo blizina najvažnijih arhivskih ustanova neophodnih za naučnu djelatnost instituta.
Čestitkom povodom Dana oslobođenja Trebinja, u pismu se obratio predsjednik opštine Herceg Novi Stevan Katić.
Poštovani gradonačelniče Ćurić, dragi prijatelju.
Veoma mi je žao što danas nisam u Trebinju, da zajedno obilježimo praznik vašeg grada i lično Vam uputim najljepše želje bratskog Herceg Novog. Ipak, jasna je ozbiljnost razloga, koji nas ove godine spriječava da se okupimo, i da smo kao ozbiljni i odgovorni ljudi morali postupiti na način koji je nabolji za zaštitu zdravlja svih nas.
Iskreno vjerujem da će odricanja u ovoj godini učiniti, da naredne slavimo zajedno u slavlju i veselju.
Želim da u svoje lično ime i ime svojih saradnika i Opštine Herceg Novi čestitam Dan oslobođenja bratskom Trebinju, rukovodstvu Grada i svim građanima.
Naša dva grada povezuje i ovaj bitan događaj, kada ih je srpska vojska prije 102 godine oslobodila od okupacije. Herceg Novi je oslobođen 11. novembra, a Trebinje dva dana kasnije. Sjećanjem na oslobođenje u Velikom ratu, mi se divimo, junaštvu boraca, poštujemo žrtve i pamtimo pravu stranu svoje slavne istorije.
Samo narod koji poznaje i prihvata svoju prošlost, ima zdrave temelje da ide naprijed, u bolju budućnost. Vaš grad je odličan dokaz za to. Ono što ste uspjeli da postignete kada je u pitanju razvoj Trebinja predstavlja primjer dobre prakse za sve slične gradove u regionu.
Trebinje je postalo privlačan centar za investicije i prepoznatljivo turističko odredište, a usmjerenost na potrebe građana rezultirala je mnogim projektima koji mijenjaju izgled grada i unaprijeđuju kvalitet života u njemu. Važno je da istaknem i to da je saradnja Herceg Novog i Trebinja na najboljem mogućem nivou, posebno u posljednje četiri godine.
Dragi prijatelji, iskreno vam čestitam na svemu urađenom, a ubijeđen sam da sve vaše rezultate građani Trebinja jako dobro cijene, uz želju da se napredak i razvoj Trebinja nastave.
Svako dobro koje se desi Trebinju predstavlja pravu radost i za Herceg Novi.
U nadi da ćemo sljedeće godine na okupu i u dobrom zdravlju slaviti Dan oslobođenja Trebinja, srdačno vas pozdravljam iz prijateljskog Herceg Novog.
Na sjednici su zaslužnim pojedincima uručena priznanja Grada Trebinja – Povelja grada i zahvalnice - za 2020. godinu.
Ovogodišnji dobitnici „Povelje Grada Trebinja“ su Akademija likovnih umjetnosti i Fakultet za proizvodnju i menadžment Trebinje, dok je „Zahvalnica Grada Trebinja“- dodijeljena Udruženju porodica sa problemom steriliteta „Bebe“.
Veselin Brković, dekan Akademije likovnih umjetnosti zahvalio se svima koji su svojim nemjerljivim naporom, odgovornim stručnim i posveećenim radom učinili da ove dvije ustanove budu ponos grada Trebinja, jer je sa njima Trebinje važan dio akademske univerzitetske zajednice.
Doktorica Lilijen Kovač, koja se u ime udruženja „Bebe“ zahvalila na priznanju, istakla da je ovo podrška istrajnosti u njihovom radu dokaz da su na pravom putu ali i podsticaj da idu dalje kako bi Trebinje bilo bogatije za nove stanovnikee.
Ona je podsjetila da udruženje obilježilo deset godina postojanja, te da ima članstvo od 250 porodica iz istočne Hercegovine i rođeno je 138 beba.
Zahvalila je Gradskoj upravi Trebinje i gradonačelniku za podršku u njihovom radu.
Delegacije Gradske uprave i Skupštine grada položile su cvijeće na trebinjska spomen-obilježja žrtvama i borcima svih oslobodilačkih ratova.
Snimak sa svečane sjednice:
