TREBINJE I Predavanjem sa prezentacijom o srpskoj kraljici Jeleni Anžujskoj i njenoj zadužbini manastiru Gradac, u Muzeju Hercegovine večeras je zatvorena izložba „Jelena Velika kraljica“, koju su povodom velikog jubileja – 700 godina od smrti kraljice Jelene–priredili Narodni muzej iz Kraljeva i Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd.
Autorke izložbe i večerašnji predavači istoričar umjetnosti Suzana Novčić i arheolog Tatjana Mihailović govorile su istorijskim okolnostima, porijeklu, ličnosti, životu i vladavini kraljice Jelene, te njenom najznačajnijem zadužbinarskom zdanju manastiru Gradac, u kojem je i sahranjena 1315. godine.
Novčićeva je istakla da se istraživačima kraljica otkriva kao „izuzetna ličnost“ srpskog srednjevjekovlja, zbog čega i danas intrigira istoričare, kao što je nekad i svoje savremenike, o čemu, dodaje ona, kazuju još i svjedočanstva arhiepiskopa Danila, koji u žitiju prvoj svetoj kraljici naglašava njeno „francusko porijeklo, obrazovanje, ljepotu i ponašanje“.
„Istorija je imenuje i kao prvu ženu vladarku, prvu ženu kritorku, ali naglasila bih i to - da je prva žena koja je osnovala školu za žensku siročad, što je za to vrijeme bila izuzetno moderna tekovina. Gledano iz pozicije da srednji vijek uopšte nije bio dobro vrijeme za ženu - zaista je uspjela da donese jedan novi duh u Srbiju, koji se najviše odrazio u kulturi“, rekla je Novčićeva.
Ona je navela da je žena kralja Uroša i majka kraljeva Dragutina i Milutina imala veliki uticaj na svog supruga i sinove, da bi nakon smrti muža i sama gospodarila južnim krajevima Srbije od Skadra do Trebinja, u kojem je imala i svoj dvor sa državnim pečatom, kancelarima, drugim upravnim aparatom i vojskom.
Novčićeva je istakla da je najpoznatija zadužbina kraljice Jelene manastir Gradac iz 13. vijeka značajan za našu kulturnu baštinu po tome što se u arhitektonskoj ornamentci ovog zdanja „prvi i posljednji put u Raškoj školi javljaju elementi gotike, svjedočeći iz kojeg je kulturnog konteksta došla njegova ktitorka“.
R.S.

