TREBINJE │ U genetici Hercegovaca dominiraju tipovi koji se sreću u kod drugih slovenskih naroda, a najčešća genetska haplogrupa je „I2“, koja je i najtipičnija kod Srba.
Ovo su preliminarni rezultati istraživanja DNK Hercegovaca, rađenih od 2016. do 2018. godina na području istočne Hercegovine i sjeverne Crne Gore, koje je večeras u Muzeju Hercegovine predstavilo Društvo srpskih rodoslovaca „Poreklo“.
Na području istočnohercegovačkih opština, kako je rečeno, testirano je 450 osoba a predstavljeni rezultati odnose se 318 uzoraka čija je genetska analiza završena.
Predsjednik Društva srpskih rodoslovaca „Poreklo“ i jedan od osnivača Srpskog DNK projekta Jovica Krtinić ističe da 45% testiranih Hercegovaca pripada „I2“ genetskoj haplogrupi, koja je najčešća na svim prostorima gdje živi srpski narod - sa učešćem od najmanje 30 procenata.
„Skoro svaki drugi testirani Hercegovac ima tu najtipičniju genetsku haplogrupu za Srbe. Pored toga imaju i još jednu haplogrupu 'R1a' koja je svojstvena za zapadne Ruse, a kod Hercegovaca je zastupljana sa 16%. U Trebinju naročito – sa 22%“, pojasnio je Krtinić.
Krtinić pojašnjava da je kod Hercegovaca evidentirano 11 različitih halpogrupa koje nam kazuju o precima iz daleke prošlosti. Ističe da genetika nije etnički definisana, da ne postoji srpski u odnosu na neke druge genetske tipove, ali i da se može govoriti da određeni tipovi više ili manje preovladavaju na područjima gdje živi neki narod. Dodaje da je učešće u Hercegovini dominantne „I2“ haplogrupe među testiranim najveće u Ljubinju, gdje ide preko 60 odsto.
„Ona ima svoje dvije grane - stariju i mlađu. Od najstarijeg pretka, kada je nastala ta genetička grana, prošlo je 2.300 godina. Ona svoje izvoriše ima na području današnje Bjelorusije, Ukrajine i Poljske, što znači da je taj predak sa tog prostora za vrijeme seobe Slovena ili ranije stigao u Hercegovinu“, ističe Krtinić.
Prema njegovim riječima zahvaljujući genetičkim analizama danas je moguće procijeniti kolika je starost pojedinog rodovskog ogranka.
„Tako, kada testiramo pojedinca možemo da ustanovimo u kome periodu je živio zajednički predak u nekom rodu“, kaže Krtinić i dodaje da se genetsko istraživanje odnosi na porijeklo po muškoj liniji, analizom Y-DNK hromozoma, koji se prenosi isključivo sa oca na sina.
R.S.
