Problem odgovornosti ključan u etici komunikacije na internetu

Ana Jeličić, vanredni profesor Sveučilišta u Splitu je, na današnjem predavanju „Etika komunikacije na internetu:problem odgovornosti“, istakla da je pitanje odgovornosti najveći problem sa kojim se susrećemo kada je riječ o etici komunikacije na internetu jer ne postoje tačno određene zakonske regulative niti moralno-etički orijentiri postupanja na našim prostorima.

„Sve što nam se dešava na internetu mi pripisujemo nekom drugom svijetu, koji nije stvaran. Međutim, danas živimo „onlife“, nama su u potpunosti integrisana ta dva života „offline“ i „online“, toliko dolazi do integrisanja ta dva svijeta da su oni zapravo neodvojivi“, navela je ona na predavanju koje se održalo u okviru Osmog simposiona „Teologija u javnoj sferi“ .

Ističe da su istraživanja usmjerena na nekoliko glavnih problema.

„ Njih ima mnogo više, ali sam se usmjerila na: elektronsko nasilje, laži generisane vještačkom inteligencijom i etičke i moralne implikacije upotrebe vještačke inteligencije u našem svakodnevnom životu i poslovanju. Naglasak je stavljen na problem odgovornosti jer ako uzmemo sajber nasilje ili govor mržnje, širenje laži i deziformacija, problem je što niko ne preuzima nikakvu odgovornost za to. Iza zlostavljača vrlo često stoje neke anonimne grupe, virtualne zajednice ili ako ćemo govoriti o djeci čitav razred i teško je razaznati ko je odgovoran i ko je prvi počeo“, ističe ona.

Dodaje da je jedan od najvećih mitova koji se vežu za nasilje na internetu zapravo da je riječ o dječijem poslu, šalama, igri.

„ Međutim, društvene posljedice i posljedice za pojedinca, u smislu kognitivnog, mentalnog zdravlja psihoemotivnog stanja, u svakom slučaju su velike. Npr. govor mržnje, isključivanje iz grupa, kontinuirano vrijeđanje na društvenim mrežama, kod djece znaju izazvati i dovesti čak i do samoubijstva. Ne treba govoriti o izazovima Tik-toka koji su zaista suludi. Oni su opasni ne samo za zdavlje i dobro stanje nego i za sami život“, istakla je.

Ona je navela da su neke zemlje uvele određene zabrane na korištenje društvenih mreža.

„To je u nekim zemljama u rukama vlasti i zakonodavstva ali to kod nas nema i sve je u rukama roditelja koji na neki način regulišu. Njima je jako teško jer danas imamo jedan presedan da djeca znaju o alatima, instrumentima tehnologije, nešto više od svojih roditelja. Tako da su spretniji da prevare roditelje. Za sada i neke škole preduzimaju neke mjere ali ipak je, sada dok nema zakonske regulative, najvažnija medijska pismenost i stvaranje određene medijske kulture, zato su poželjni ovakvi skupovi“, istakla je Ana Jeličić.

Mjere su usmjerene ka roditeljima da provode vrijeme sa svojom djecom.

„Ako igraju igrice zaigrajte sa njima, ako prate nešto na internetu vidite šta prate, šta ih interesuje provjerite s kime se dopisuju. Svako četvto dijete, kako je pokazalo jedno istraživanje, se susretne uživo sa nepoznatom osobom koju je upoznalo na internetu. Ne treba ni govoriti gdje to zna da nas odvede“, podvukla je ona.

U okviru simposiona „Teologija u javnoj sferi“ danas je održano i predavanje „Istine i laži o COVID-19“, a u popodnevnim časovima biće održana tribina „Pravoslavlje i ekonomski razvoj“.