TREBINJE | Jerej Dražen Tupanjanin služio je u crkvi Cara Konstantina i carice Jelene, u selu Zagora, na Trebinjskim brdima, svetu liturgiju u znak jučerašnjeg praznika ovih svetitelja, a koji Zagorani proslavljaju u nedelju koja „pada“ kalendarski najbliže ovom prazniku.

Pored brojnih mještana i predstavnika društvenog, privrednog i političkog života cijelog trebinjskog kraja, ali i gostiju iz Srbije i Crne Gore, liturgiji i narodnom veselju je prisustvovao i gradonačelnik Trebinja Luka Petrović, porijeklom iz ovog sela, te  njegov brat Rade koji je zasigurno najveći dobrotvor Zagore, ali i najstariji mještanin Zagore Obren Petrović (83) koji trenutno živi u Beogradu.

Svi su se složili da je selo, iako u njemu živi tek nekoliko stalnih stanovnika, u dobroj mjeri obnovljeno, tako da je svake godine sve više onih koji žive i rade u Trebinju, a na Zagori su posadili svoje njive.

„Mi već petnaestak godina ulažemo u naše selo, gdje smo najprije, ogradili groblje sa 240 metara zida, kompletno sanirali crkvu, uradili ikonostas, pod crkve, postavili novo zvono, ali smo sredili i nekadašnji školski objekat, ukome su od učionica, učiteljskog stana i pomoćnih prostorija sada napravljena tri apartmana, u kojima može boraviti svako ko nema gdje da prenoći, uz uslov da sve ostavi kako je i našao“, kazao je Petrović.

On je napomenuo da je urađen i asfaltni put, ne samo do središta sela i do crkve, nego je probijen i novi put do zaseoka Turica koje je na najvišoj nadmorskoj visini, pod samim planinskim vrhom Motka, a uskoro se, u svrhu podrške sela, planira raditi i na dovodu vode što je mnogo zahtjevniji posao.

„To će sigurno biti jedan od težih zadataka koji ćemo morati riješiti, nadamo se uz pomoć bušotina i ispitivanja koja smo već radili, jer kada imate vodu i put – nema razloga da iko zapusti svoju imovinu, a Gradska uprava je na fonu da u tom pogledu pomogne svakom trebinjskom selu“, dodao je Petrović.

Sa njim se složio i predsjednik Crkvenog odbora Zagore Rajko Tanasijević koji tvrdi da povratak selu i zavičaju znači i povratak ljudi samih sebi.

„Crkva je osveštana 1909. godine prvi put, a stotinu godina nakon toga je naš novoobnovljeni hram ponovo sveštao vladika Grigorije, ali je i prije dvije godine  sveštao ikonostas koji je priložio Rade Svetov Petrović, glavni donator i inicijator obnove i hrama, i porte, i zida oko groblja, a sve nas je nosilo zajedništvo i sloga, što je i naš recept za očuvanja svoga nacionalnog bića“, kaže Tanasijević, naglasivši da Zagorani svakog mjeseca organizuju bar po jednu akciju uređenja svoga kraja.

Jerej Dražen Tupanjanin je, nakon lomljenja slavskog kolača, pohvalio slogu Zagorana koji grade i svoj hram i svoj zavičaj, kroz zajednički rad i ljubav božiju.

„Tako je ljubav neprolazna, tako je ljubav stabilna, tako je ljubav vječna i neće biti satrvena smrću, a današnji dvostruki praznik, Dan svih svetih i proslava Svetih Konstantina i Jelene, u Zagori učvršćuje tu ljubav“, kazao je otac Dražen.

Zagorani su, po tradiciji, i ovoga puta pripremili trpezu ljubavi, pjevajući sa svojim gostima, među kojim je bilo i nekoliko guslara, do kasnih popodnevnih časova u nekadašnjem školskom dvorištu, u hladovini starih oraha koje su sadili nekadašnji  đaci, od kojih mnogi nisu više ni među živima, ili pripadaju plejadi najstariji Zagorana koje mlađi i danas toliko poštuju da su sjedali u čelu trpeze, kako tradicija i običaju nalažu...
 

Saransak