Da li čovjek, ali i umjetnik može biti to što jeste, te u šta se pretvara kada izgubi slobodu da vlastiti život skroji po sopstvenoj mjeri, pitanja su kojima su se na duhovit i ironičan način pozabavili glumci Gradskog pozorišta Trebinje kroz predstavu „Kaput nije tijesan“, kojom su se sinoć predstavili na Festivalu festivala. Groteskne situacije i aluzije na to koliko je pojedinac spreman da bitiše u skučenosti svog „kaputa“, naglasila je i sjajna muzika, koja je ovom komadu dala poseban pečat. Svojevrsnu, festivalsku premijeru trebinjske predstave publika je pozdravila dugotrajnim aplauzom i pozivima na bis.
A žiri publike odlučio je da nagradu za glumca večeri dodijeli Darku Kurtoviću. Vremena za razgovor nismo imali mnogo, ali dovoljno da se iznova podsjetimo koliko je Darkovog entuzijazma i ogromne ljubavi prema pozorištu stalo u njegove plodne četiri decenije amaterskog bavljenja glumom.
- Da je bilo ko drugi dobio nagradu, žiri bi bio u pravu. Poput svih naših predstava, i u ovoj je zastupljena kolektivna igra, koja zavisi od svih na sceni i iza scene. Ja zaista uživam da igram i nedavno sam shvatio da iza sebe imam 40 godina na daskama koje život znače. Mislim da sam 1986. godine, kao veoma mlad, sa nekih 14 godina imao predstavu u kojoj sam se bukvalno pojavio i to je bio moj početak, a onda je kasnije krenulo intenzivnije. Jednostavno, ne mogu da se izvučem iz ovoga. Svake godine kažem – neću, dosta je – međutim, kako krene da se radi nova predstava, tako mene sve to ponese.
Čestitke na tom značajnom jubileju i pozorišnom rođendanu! A tvoja ljubav prema glumi evidentna je na sceni. Tako je bilo i večeras, na premijernom izvođenju predstave.
- Da, ispalo je tako. Imali smo jedno igranje zatvoreno za javnost, za naše prijatelje koji su vidjeli sve što i publika večeras. Ipak, malo smo nešto i dorađivali i radili ovih prethodnih dana. Više bih, naravno, volio da je ovo neko peto igranje, ali nije bilo loše ni ovo prvo. Slične situacije, sa premijernim igranjem na festivalu, imali smo i ranije. Jedna od njih bila je i `Heroj nacije` i tada smo dobili nekoliko Zlatnih maski i bili baš iznenađeni. Nadam se da je publika uživala, a po njihovim reakcijama - rekao bih da jeste. Večeras je bio i koncert Zdravka Čolića, ali opet je dvorana bila puna, što je meni bilo posebno drago. Naravno, za one koji su otišli na Čolin koncert, poziv je otvoren da dođu na zvaničnu premijeru, koju uskoro očekujemo.
Bavili ste se zanimljivim temama i na duhovit način prikazali našu stvarnost.
- Da, više tema se ovdje provlači: problem pozorišta, problem čovjeka ali i umjetnika u sistemu i kako sistem utiče ne samo na glumce, već i na umjetnost, kako se uopšte snaći u današnje vrijeme. U jednom momentu glumimo i sami sebe, ima malo pošalica na lični račun, što je meni skroz dobro uklopljeno. Bilo je zahtjevno za igru, moram reći, meni posebno, pošto se pojavljujem u svih devet slika. Trebalo je stalno izlaziti iz jednog a ulaziti u drugi lik, igrati glumca pa opet nekog drugog, ali osjećao sam se kao da ovu predstavu igram već deseti put.
Sve si to nadomjestio višedecenijskim glumačkim iskustvom, pa i uprkos, vjerujemo dodatnoj odgovornosti, s obzirom da je predstava Gradskog pozorišta Trebinje prošlogodišnji pobjednik Festivala festivala?
- Tako je. Volim i uživam da igram i, iskreno, nisam imao tremu, iako nosimo dodatni teret odgovornosti, s obzirom da je trebinjska predstava bila najbolja prošle godine, kao i zbog samog značaja ovog festivala koji se treba ispoštovati. Dali smo sve od sebe zaista da budemo najbolji što možemo, ali nisam imao nikakvih sumnji u večerašnju izvedbu.
