Festival se lagano zahuktava. Iza nas je drugo veče, koje je u nešto više od dva sata, koliko je trajalo izvođenje predstave „Velika drama“ po tekstu Siniše Kovačevića, u režiji Dejana Cicmilovića, KUD-a Kruščić iz Kruščića, na scenu donijelo maestralnu igru, a sa scene na, više nego oduševljenu trebinjsku publiku, pregršt emocija. Bilo je i suza i smijeha. Ovacija na pretek!
Protagonistu, mladog glumca Nikolu Bulatovića, nismo mnogo čekali. Svega tri i po minute. Da li zato što je i sam novinar, pa razumije ovaj poziv, ili nešto drugo, u krajnjem, nije mnogo ni važno. Umor je prikrio srdačnim osmijehom, a impresije su „frcale“ na sve strane.
- Fenomenalan grad, fenomenalni ljudi!
Velika drama je velika u svakom smislu te riječi. Sigurno nije bilo lako igrati više od dva sata, ali je publika trud svih vas bezrezervno nagradila?
- Prije svega hvala na lijepim riječima. Svakako da nije bilo lako, ali vjerujte mi da što predstava duže traje, veće je i naše zadovoljstvo kada sve odigramo kako treba. Presrećni smo što smo došli ovdje! O tome smo svi maštali! Uspjeli smo da dođemo, vidimo Trebinje i sve ove ljude, kao naravno i Festival i da se potrudimo i odigramo što bolje.
Koje je ovo izvođenje predstave i da li je uvijek ovako dobro prihvaćena?
- Ovo je dvadeset drugo izvođenje. U Vojvodini ima mnogo selekcija, da biste došli do republičkog festivala u Kuli potrebni su ti, da ih tako nazovem, treninzi. Mislim da je predstava svugdje naišla na dobru reakciju. Znate, ovo je predstava koja ne može da se odigra na pola. Emociju ćemo prenijeti na publiku ili nećemo, a svaka emocija koja je došla do onoga kome je upućena je od ogromne važnosti i nema tih para kojima se može kupiti!
Vaš lik je jedan od zahtjevnijih u predstavi?
- Jeste i jedan od najzahtjevnijih koji sam ikad igrao za ovih deset godina, koliko se amaterski bavim glumim. Bilo je teško i slatko u isto vrijeme. Mislim da sam uspio da iznesem ono što je, prije svega, režiser zamislio i tražio od mene. Nadam se da se dopalo publici, što utiče i na kvalitet predstave, što je i najvažnije.
Za ovu ulogu na festivalu u Kuli proglašeni ste za najboljeg glumca. U Trebinju - za protagonistu večeri. Jeste li očekivali da će žiri publike odabrati upravo vas?
- Iskreno, negdje duboko u sebi jesam, s obzirom na veličinu uloge i šta ona predstavlja za komad. Mada, koliko god da je moja uloga teška, toliko su zahtjevne i sve ostale. Možda će zvučati kao fraza, ali sve uloge zajedno daju jednu kompaktnu cjelinu, niti bih ja mogao bez kolega niti oni bez mene. Svi smo zaslužni, to je sigurno!
Vi ste i prošle godine nastupali na Festivalu festivala, a večeras prvi put sa ansamblom „Kruščić“ gostujete u Trebinju?
- Tačno, naš ansambl je ovdje prvi put, a ja sam prošle godine sa pozorištem iz Sente igrao u predstavi „Ožalošćena porodica“. Večeras smo se u Trebinju prvi put pojavili kao mjesto koje predstavljamo i nadamo se da neće biti i posljednji. Kolegama sam, za ovih godinu dana, stalno pričao o Trebinju i drago mi je da su se i oni uvjerili u sve što sam rekao. Vjerujem da će željeti da učestvuju i sljedeće godine na Festivalu festivala, tako da je pred njima novi zadatak - napraviti još bolju predstavu kako bi ponovo došli u Trebinje.
Upravo smo čuli komentare publike, da nakon vaše izvedbe večeras, ostalima neće biti lako. Kako to komentarišete?
- Drago mi je što publika tako komentariše našu predstavu. Ipak, vidjećemo šta će biti. Od nas više ništa ne zavisi. Odradili smo što smo zamislili i najbolje koliko smo mogli, a sve ostalo je manje važno.
M.B.
Foto: Jovan Vidaković
