Sluskinje 13 Pretposljednje večeri 58. Festivala festivala, nakon dugog niza godina, na pozorišnim daskama Kulturnog centra Trebinje, ponovo je zaigralo hrvatsko pozorište. Trio Dramske skupine „eRKaVe“– Udruge studenata povijesti hrvatskih studija Sveučilišta „Ivan Lučić Lucijus“ u Zagrebu i Francuskog kluba iz Varaždina izveo je sinoć predstavu „Sluškinje“, po tekstu Žan Ženea i u režiji Kristijana Žan-Mišela Jalžečića.

Dame na sceni atmosferu su dovele do usijanja, u svakom smislu te riječi. A u publici, kao ni jedno veče prije toga, fotografa na sve strane! Šta su sve željeli da zabilježe okom kamere - nismo pitali, ali zato vjerujemo da su predstavu pomno pratili, te da im se, kao i nama, dopala. Žiriju publike najviše se dopala mlada glumica Zrinka Majstorović.

-Nisam očekivala nagradu. Gledala sam predstave i prije našeg igranja i zaključila da ljudi jako dobro glume, tako da sebe nisam vidjela kao protagonistu. Vidi se kako vole pozorište, žive za scenu, i zapravo je ljubav ka pozorištu najbitnija! Jedino s tom ljubavlju čovjek može nešto postići. Dakle, ako uistinu živi za to, jer bez ljubavi ka ovom poslu, pa bio amaterski, nažalost nema ništa. Mene ka glumi i pozorištu gura upravo ljubav!

Prvi put ste u Trebinju na Festivalu festivala. Kakvi su utisci nakon predstave?

-Joj, ne znam šta bih rekla! Trenutno me obuzimaju različita raspoloženja! Srećna sam, umorna, uzbuđena... Mislim da smo napravili dobar posao i nadam se da se, prije svega, publici svidjela naša predstava. To nam daje novi vjetar u leđa i puno mi je srce zbog izvanredne reakcije publike!

Sluskinje 04

Koliko dugo izvodite predstavu?

-Počeli smo je raditi u februaru ove godine za skup pozorišnih amatera Zagreba. Igrali smo je u puno pozorišta u Hrvatskoj, izdvojiću samo najveća: HNK Varaždin, KNAP, Močvara, ZKM....i ovo nam je deseto igranje do sada. Reakcije publike uvijek su zadovoljavajuće, i drago nam je da shvataju šta smo htjeli reći. Ljudi su zatečeni predstavom, kažu da je na drugačiji način dignuta na potpuno novi nivo. Mi smo pazili da ne bude previše degutantna i mislim da smo je postavili do jedne dobre lage. Na državnom nivou u Hrvatskoj smo proglašeni kao najbolja predstava u režijskom smislu, ja sam dobila nagradu za najbolju glavnu žensku ulogu, a Adrijan Bagarić nominaciju za najbolju žensku sporednu ulogu.

Vaša uloga je prilično zahtjevna. Kako ste se snašli?

-Glumim Kler i to je dosta kompleksan lik, intrigantan. Ona je mlađa Solanžina sestra i uporno želi biti nadmoćna što joj ne uspjeva, a zapravo je potlačenija, nesigurnija, psihički rastrojena. Istovremeno igram i gospođu i sluškinju, dolazi do raznih psihičkih raspoloženja i da, izmori me, potrebno mi je puno energije koju moram da uložim u ovu ulogu. Ali mnogo je volim!

Kako je biti mladi glumac amater u Hrvatskoj?

-Dosta mojih prijatelja su profesionalni glumci, a uprkos tome, nažalost, nemaju toliko uspjeha, koliko ja kao glumac amater. Ipak još nisam odustala od želje da upišem Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu i postanem profesionalac. Mislim da je trenutno dobro biti amater u Hrvatskoj. Prija mi ovo što mi se događa u posljednje vrijeme.

Glumom se bavite od desete godine?

-Da, kao što rekoh - mnogo volim glumu. Pohađala sam u osnovnoj školi literarno- dramsko i novinarsko stvaralaštvo, osvajala nagrade na državnom nivou, glumila u ZKM (Zagrebačko kazalište mladih), a u srednjoj školi, u gimnaziji, čak sam vodila dramsku sekciju. Već četrnaest godina uživam u svijetu glume! M.B.
Foto: Jovan Vidaković