Jedan od prvih trebinjskih olimpijaca, veslač Radoje Đerić, odnedavno je odlučio da prestane sa aktivnim bavljenjem ovim sportom.
U svojoj karijeri osvajao je medalje na svim prestižnim takmičenjima. Na baš svim, osim na jednom, na Olimpijadi.
„Šta da se radi. Ostao je veliki žal jer mislim da sam bio blizu i tog poduhvata. London je bio istorijska prilika za tako nešto, ali nažalost, do tog cilja nisam stigao“, sa tugom u glasu kaže nam prije par dana Radoje.
A njegova sportsko-životna priča imala je isti tok, kao i kod valjda svih talentovanih Hercegovaca koji su sportsku usavršavanje i afirmaciju potražili van trebinjskih i hercegovačkih veslačkih staza, stadiona, sportskih dvorana, plivališta...
Od kuće je otišao kao golobradi dječak, sa tek napunjenih 14 godina u Veslački klub „Partizan“ koji je prepoznao njegov talenat. Po dolasku u Beograd, u sportski internat, uslijedili su naporni treninzi, putovanja, takmičenja, školovanje...
„Jeste bilo je naporno. Hladni, gotovo zaleđeni Dunav i Sava, odlasci na gotov sve svjetske kontinente... Naporno je bilo, ali sam imao svoj cilj i jasan pravac. Mislim da sam ga dostigao. Ili bar najvećim dijelom. Svetsko prvenstvo na Bledu 2011. za mene ima poseban značaj. Kao najmlađa posada Goran Jagar, Miloš Vasić, Miljan Vuković i ja smo uspeli da se u četvercu bez kormilara da se plasiramo na Olimpijske igre u Londonu 2012. Plasman i učešće na ovom takmičenju je moj najznačajniji sportski rezultat“, kaže nam Radoje.
Za kraj ove priče i jedan podatak, koji nam je ispričao Radoje, a spada u dio novinarskih sjećanja na koje je potpisnik ovih redova veoma ponosan.
„Sjećam se prvog intervju za Radio Trebinje. Sjećam se razgovarali smo jedne nedjelje pored česme na pijaci. Razgovarali smo i čuvali tvoje mališane. To je jedan od mojih najneobičnijih ali i najdražih intervjua. To je bio moj prvi intervju. I evo sa tobom, sada radimo moj posljednji sportski intervju. Ali družićemo se još“, sa sjetom u glasu priča Radoje.
Radoje sa Milenom RašićNaravno da ćemo se družiti. Pred Radojem je sada novo poglavlje u životu. Otkrio nam je i da je u vezi sa odbojkašicom Milenom Rašić, kapitenom reprezentacije Srbije, rekao nam je da je počeo da radi u jednoj renomiranoj beogradskoj firmi, da i dalje rekreatino zavesla.
Ali ono što nam nije rekao poprilično se naslućuje. Po onoj staroj poslovici „ko jednom uđe u veslački čamac nikad ne izlazi iz njega“.
Čelnici Veslačkog kluba „Partizan“ na oproštajnoj svečanosti poručili su Radoju da će mu prirediti još jedan oproštaj, imajući u vidu da će se Radoje vratiti.
Pa neka tako i bude.
Ratomir Mijanović
