Miladin Ševarlić, voditelj razgovora
Ovo je predstava o pošasti jednog vremena, komunizma i razmišljao sam dok sam gledao predstavu da li je veća pošast komunizam ili demokratija. Dejan Cicmilović je kratio tekst, ali je uspio da postigne dinamiku, da kaže sve što ova tragična priča nosi, a da je smjesti u malo manje vremena. Scenografija je dozvoljavala brze promjene, efikasnu igru i efektne dramske situacije, pa predstava ima tempo i intenzitet koji omogućuje da se velika epopeja smjesti u gledljiv pozorišni komad.
Cicmilović je uradio veliki posao kao autor svih elemenata predstave, osim glume. Bilo je nekoliko interpretacija koji su sami vrh glumačkog umjeća. Prije svega, mislim na mladog Nikolu Bulatovića, koji je sačuvao nešto elementarno, a uspio da napravi autentičnu pozorišnu igru i sa izvanrednom autentičnošću je dočarao lik koji je igrao. U ansamblu iz Kruščića ima nekoliko izvanrednih likova i vrhunskih glumačkih ostvarenja.
Dramaturagijom, tempom, ritmom, efektnošću pojedinih scena, koje idu do nivoa antičke tragedije, dobijena je predstava koja ima kontinuitet i koja govori o postignutom nivou Festivala festivala. Dejan Cicmilović, reditelj predstave
Kada mi je direktor pozorišta Slavko Vlahović predložio da uradimo „Veliku dramu“, povodom 70 godina prve grupe kolonista koji su došli iz Crne Gore u Vojvodinu, nije mi bilo prijatno, ali na njegov nagovor ušli smo u ovaj rizičan posao.
Entuzijazmom, voljom, velikom ljubavlju i požrtvovanošću ansambla, očigledno, da smo uspjeli i predstava je od 20. marta imala 22 izvođenja. Osim dvije scene koje sam iz tehničkih razloga morao da prebacim, komad nije pretrpio ništa osim sažimanja unutar scena. Posmatrao sam ga kao vrstu crno-bijelog filma koji bi u brzim kadrovima mogao da ispriča priču. Insistirao sam kod glumaca da svaka scena kreće iz centra događaja, a da cijela priča dobija ritam, tempo, kontinuitet... Nadam se da je to uspjelo.
Ono što me interesovalo je katarzičnost u komadu, sa jednog čovjeka prenesena na porodicu, ovo je, u stvari, tragedija jednog naroda. Komadi poput ovog, koji su negdje žanr melodrame, su nešto što ljude isprovocira da preispitaju četiri elementarne vrijednosti: ljubav, nadu, porodicu i vjeru. Ova predstava sadrži sve te elemente.
Nikola Bulatović, glumac u predstavi
Sve pada u vodu, i trud i posao koji je trajao mjesecima kad se sve stvari poklope. Zahvalio bi se reditelju predstave koji je iz svakog od nas izvukao maksimalne mogućnosti i podigao nivo predstave. Hvala publici koja je svaki put doživjela predstavu kao nešto što se njih lično tiče.
Dragan Koprivica, reditelj
Večeras se pojavio fenomen dramskog ansambla iz malog mjesta, za koji sam po prvi put čuo, ali na najbolji način. Fasciniran sam kako je sve funkcionisalo u predstavi. Ansambl je bio suveren, dramski drzak, slobodan, fantastičan i mislim da je Cicmilović na najljepši način uspio da se odrupre snazi teksta Siniše Kovačevića.
Ovdje smo imali fantastičan balans briljantnog teksta, briljantne, ekonomične režije koja je kao kod svakog pravog režisera u prvi plan stavila glumce. Vidjeti 28 ljudi koji su funkcionisali kao jedan bilo je fascinantno, to je fantastičan dramski mehanizam.
Začuđen sam dubinom pojedinih scena, bilo je antologijskih scena. Ovo su predstave koje gledaoca nakon nekoliko munuta zgrabe za dušu i ne puštaju do kraja. Riječ je o jednoj briljantnoj predstavi, koja podiže nivo Festivala festivala.
Stevan Šerbedžija, glumac
Cijela predstava nije trpjela rediteljsko pretjerivanje, nego su se igrale životne situacije i dale su tekstu dodatnu jačinu.
Bilo je dosta situacija koje su urađene školski. Osnova predstave je jako stabilna.
Pohvaljujem cijeli ansambl i postavljam pitanje - šta će se desiti sa ljudima koji su poslije ovako dobre predstave otišli kući, šta će ujutro promijeniti kod sebe.
Predstava je išla ka tome da uperi prst u nešto što treba da se mijenja, a ne da se sutra nastavi sve po starom.
Raško V. Jovanović, predsjednik Žirija Festivala festivala
Siniša Kovačević, bi, vjerovatno, biti zadovoljan izvođenjem, s obzirom da se on zalaže za svaku svoju riječ. Smjelo je i odvažno postaviti ovaj komad na amatersku scenu. „Velika drama“ je vremeplov od pola vijeka i više, koji otkriva neke suštinske osobine našeg čovjeka, a te osobine su se stekle na najljepši način upravo u „Velikoj drami“.
Večerašnja predstava je potvrda da savremeni domaći repertoar treba da bude u središtu politike amaterskog teatra, zbog problematike koja im je bliža i koju nose u sebi. Čitav anasmbl je indikativan, amateri imaju nešto od smjelosti koja je potrebna pozorištu.
Smatram da bi i pisac mogao biti zadovoljan ovom predstavom i na neki način bi našao satisfakciju za ovaj i neke druge komade. Predstava govori o tome da su, kada se suoče sa dobro pisanim komadima, amateri na pravom terenu i mogu da se iskažu na optimalan način.
Brano Dursun, član Umjetničkog savjeta Festivala festivala
Ovo je izvanredna predstava koja je dala pečat Festivalu festivala. Glavni glumac je na najbolji način iznio veliki posao, a reditelj je glumce vodio na pravi način. Napravili su veliki posao i izvanredno sve donijeli na scenu. Scenografija je izuzetno funkcionalna i vizuelno dotjerana.
Milovan Zdravković, teatrolog
Čestitke na čistoti i emociji. Glumci iz Kruščića su u predstavi uspjeli da prikazivanjem nesređenih ljubavi afirmišu ljubav, što je fenomenalno.
Zoran Đerić, teatrolog
Amaterizam iz kulskog kraja dobio je još jedno veliko ime. Glumci iz Kruščića su pokazali da su izuzetni i da će se ravnopravno nositi sa amaterima, ne samo iz ovog kraja, nego i regiona.
Savo Mučibabić, predsjednik Saveza amatera Srbije
Trebinje zaslužuje ovakav Festival, jer ima fantastičnu publiku, koja svojim reakcijama podstiče glumce.
Kula je centar amaterizma u Srbiji, a Ministarstvo kulture Srbije ne podržava amaterizam. Čestitke ansamblu koji je iz tako malog mjesta uspio da i u ovim teškim uslovima iznese predstavu.
To je jedan od najbrojnijih ansambala u Srbiji, iako su neki prvi put večeras čuli za Kruščić.
D.Č.
Foto: Jovan Vidaković





