Zoran Maksimović, teatrolog, voditelj razgovora
Slovenački amateri i profesionalci donose uvijek hrabar, provokativan i tehnički veoma precizan teatar, na čemu im čestitam. Ovo je bila groteksna i šokantna komedija kroz oči djeteta, koja ruši sve tabue.
Luka Kecman, teatrolog
Hvala gostima iz Maribora za predstavu u kojoj se zaista imalo šta vidjeti. Odluka da igraju po ovakvom tekstu je bila hrabar potez i drago mi je da je reditelj predstave odmah stavio do znanja da je dugo tražio ko bi mogao da igra Viktora i Ester. Ozbiljno se o tome razmišljalo, jer su njih dvoje su ono što bi trebalo da bude, ono što je i zamišljeno od strane autora. To je da neko odrastao igra dijete od devet godina, a ono progovara kao odrastao, što je prilično komplikovano i zato u podnaslovu stoji da je nadrealna komedija, iako se nismo pretjerano smijali, ali se pretjerano i ne smije kada je ovaj tekst u pitanju. U ta dva lika se dobilo pristojno rješenje. Tekst je vrlo bolno raskrinkravanje buržoazije toga vremena, koja je zasnovana na pogrešnim vrijednostima, jer su imitirali ono što je nekada bilo aristokratija. Sam kraj predstave, za razliku od originala koji završava tako što su svi mrtvi, kod ansambla iz Slovenije Viktor, koji je simbol mladosti, je oživljen, imam utisak da je glumio svoju smrt i nastavlja dalje tako što će on svirati klavir, a ona pjevati . Nastavilo se neko novo pokoljenje koje će biti isto kao što je ono protiv koga su ustali. Ako sam to dobro pročitao, onda je njihov kraj jako depresivan i tužan. Što se tiče ansambla, ovo je izuzetno dobar ansambl i sreća je za publiku što ove godine na Festivalu festivala već imamo nekoliko predstava sa jakim glumačkim podjelama i uživamo gledajući zaista dobre glumce. Ansambl iz Maribora gotovo da nema slabog mjesta, igraju vrlo predano i nadrealno. Nadrealno je ono što je rečeno kroz Viktora i Ester. Čestitam im!
Dragan Koprivica, reditelj.
Jedna od karakteristika predstave je kolektivna igra i mislim da su tu neprikosnoveni do sada na Festivalu festivala. Pokazali su sjajno staru priču da je porodica osnovna ćelija društva, a ako je ona trula - onda je društvo trulo. To su zaista lijepo pokazali, govoreći o hipokriziji, o padu morala, ljudskih vrijednosti. Viktor je sjajan na klaviru i svirajući se autentično ukomponovao u predstavu, što je jedna dodatna vrijednost predstave. Ovo ostvarenje je upozorenje, uz ono čuveno pitanje : „Kuda idemo i gdje su osnovne ljudske vrijednosti?“ Kod kolektivne igre poseban efekat je empatija, uživljavanje, akteri ne glume glumce nego iznose iz sebe likove koje igraju. Stvorena je sjajna atmosfera, a ako nje nema - nema ništa. Iako je trajanje predstave od dva sata malo neuobičajeno za ove prostore, cijelo vrijeme publika je pažljivo gledala. Nisu uopšte igrali kao amateri, imali su autentičnu predstavu koja će obilježiti ovaj Festival.
Slobodan Vujović, koordinator Umjetničkog savjeta
Nevjerovatno sam srećan što nisam pogriješio kao idejni „krivac“ da ansambl iz Slovenije dođe. Bilo je uživanje kako glumci uživaju u svojim ulogama. Izbor glumaca je izuzetan, pogotovo Janez koji je ulogu Viktora odigrao na jedan maestralan način. Ova predstava kaže da se u svijetu ništa novo ne događa, to je samo ponavljanje starog u pojedincu, porodici, svijetu... Ponosam sam što sam odgledao izuzetnu pozorišnu predstavu, odavno nisam vidio ovako dobro odigran komad. U posljednje vrijeme moderno se igrati se pozorištem, a vi ste pokazali kako pozorište treba da glasi i kako treba da se projektuje za publiku.
