Istina se ne može ubiti, izjavio je prije par dana kurtoazni, ljubazni i lijepo vaspitani predsjednik RS Milorad Dodik. Ali, ništa ne ubija kao istina. E, to je pokušao da ospori tekstopisac potpisan jednog „trebinjskog portala“ u svojim srceparajućim i otužnim člancima u istoimenom portalu. Dotični zamjera gradonačelniku Slavku Vučureviću što je na praznik grada Trebinja i slavi Sabornog hrama, na gradskom trgu, ne ispred crkve /podvlačimo/, okupljenim građanima ponovio, po ko zna koji put, ko vrši sabotaže prema gradu. Kaže još, gore potpisani, da su građani „ostali zapanjeni ponašanjem i potezima Vučurevića i njegovih najbližih saradnika“. Bolje je vjerovati svojim očima, nego tuđim riječima.
Hiljade prisutnih klicalo je Vučurevićevim riječima osude esnesdeovskih predatora i njihovog vođe. Po stoti put ponovio je da će se boriti za dobrobit grada i protiv kriminalaca. Trebinje se, istakao je, nikad neće crveniti, ali upitno je da li se zacrvenio onaj kome je egzaltirana masa vikala: Mile lopove! Kupljeni člankopisac treba da zna i to da za iskazivanje istine nije bitna važnost događaja, ni mjesto ni vrijeme. Pored ostalog, kao se navodi u saopštenju, umilni „M.S. - Trebinje danas“ kategorično tvrdi da je po naređenju gradske uprave vladiki na bini namjerno isključen mikrofon.
Kao prvo, vladikino obraćanje na trgu nije ni bilo predviđeno programom proslave, a kao drugo, očigledno je da su u pitanju bile tehničke smetnje, jer je zbog njih kasnio i koncert. Nisu za pohvaliti ni vladikine riječi „da je gradska uprava rekla da se isključi mikrofon“. Njegova ljubav i poštovanje prema vjernicima, posebno onim sa SNSD-ovim članskim kartama, je vidljiva i sa Crkvine i sa Leotara. Za razliku od njega, Slavku Vučureviću su svi građani jednako vrijedni, a onaj ko u to ne vjeruje „nemiran je, slabiji i uvijek gubi na kraju“. To nisu gradonačelnikove riječi, no vladikine, ali stoje čvrsto „kano klisurine“. Zato poručujemo prostodušnom „M.S.“ i svim njegovim istomišljenicima, posebno darodavcima, da protiv neprijatnih istina ima samo jedan lijek, a to je da se sa njima treba pomiriti.
Omladinski pokret za razvoj Trebinja
