Bijeli luk, češnjak ili saransak odavno je ušao u naše kuhinje, naše tradicije i mitologije – kao hrana, kao začin, kao lijek, kao gonitelj zlih sila... I sve to, uglavnom, u izvornom, sirovom stanju. A tek odnedavno pojavljuje se prerađen, obogaćen i lijepo upakovan iz jednog pogona u Ljubinju. I gdje god se pojavi izaziva zavidnu pažnju.

Zašto i kako – pokušali smo doznati kroz obilazak tog pogona i razgovor sa Miloradom Poparom, direktorom „Farmavita“ i Industrije mesa „Imel“ iz Ljubinja.

„U sklopu „Farmavita“, koji djeluje već 20 godina, pogon smo svečano otvorili prije mjesec dana“, objašnjava Popara i dodaje:

„U njemu smo za početak zaposlili petnaestak radnika, a plan i cilj je da će osim njih, ovdje biti indirektno zaposleno još stotinjak porodica iz Hercegovine, na osnovu kooperantske proizvodnje koju ćemo organizovati. Ovim putem zato pozivamo sve poljoprivrednike koji su zainteresovani za proizvodnju bijelog luka, da nam se obrate – jer mi ćemo im u narednom periodu garantovati otkup svih proizvedenih količina“!

Milorad Popara[/caption]

„Što se motiva za otvaranje pogona tiče“, nastavlja Popara, imali smo u vidu da u svijetu postoji 400 vrsta bijelog luka, a među prvih deset po kvalitetu je luk iz Hercegovine! Drugi značajan faktor za pokretanje ovakve proizvodnje bio je da Evropa 70 odsto svojih potreba uvozi iz Indije, Kine, Južne Amerike i drugih tržišta – i da postoji prosto jedna potreba za takvim kvalitetnim proizvodom. Znajući da je naša regija klimatski povoljna za proizvodnju takve vrste luka, odlučili smo se na proizvodnju i preradu bijelog luka. Od bijelog luka mi ovdje imamo desetak proizvoda. To su različite vrste marinada, kiseli bijeli luk, paste, ali to nije kraj. Radićemo još na poboljšanju i usavršavanju novih tehnologija i razvoju novih proizvoda“.

Je li bilo interesovanja iz Ljubinja i drugih krajeva Hercegovina za kooperaciju?

„Ineteresovanja postoje. Ne samo iz Ljubinja i Hercegovine, postoje iz cijele regije - iz Bosne i Hercegovine i okolnih zemalja. Nama se javljaju i ljudi iz Srbije, iz Hrvatske koji su zainteresovani da proizvode bijeli luk za nas“.

Kakva je ekonomska računica, na primjer jednog Ljubinjca, da sarađuje sa vama?

„S obzirom na to da „Farmavit“ kao preduzeće finansira cjelokupnu proizvodnju, odnosno poljoprivrednom proizvođaču će davati sjemenski materijal, đubrivo, zaštitna sredstva, vodiće stručni nadzor i garantovati otkup, tu je onda sasvim jasno da postoji ekonomska opravdanost proizvodnje. A znajući da smo mi oskudni sa poljoprivrednim površinama i da ne možemo da proizvodimo neke druge kulture, mislim da u uzgoju bijelog luka postoji velika šansa za sve ljude koji ovdje žive i rade“.

„Ove proizvode ste već izlagali?

„Proizvodi su već izlagani na par sajmova u zemlji i u regionu. I vrlo su pozitivne ocjene svih konzumenata, jer, kao što znamo, hercegovački bijeli luk ima specifičan okus i miris, što ga čini jedinstvenim, pa postoji veliko zanimanje za takvu vrstu potrošnje. A prije mjesec da smo imali ovdje – kod pogona u Ljubinju i posjetu jedne turističke grupe iz Danske koji su probali i jako pozitivno ocijenili naše proizvode“.

Ovo je jedinstven pogon?

„Ovo je prvi pogon ovakve vrste u zemlji i regionu“!

Gdje su vam ciljna tržišta?

„Ciljna tržišta su osim Bosne i Hercegovine i Evropska unija. A proizvodi, na kojima, kao što vidite, piše „Miris Hercegovine“, odnosno marinirani bijeli luk sa origanom, sa bosiljkom i ruzmarinom, sa povrćem u ulju, sa čilijem, pa kiseli bijeli luk i pasta od bijelog luka već se nalaze u pojedinim radnjama... Plan nam je da uvedemo i još neke nove proizvode, te da pokrijemo cjelokupno tržište – od prodavnica zdrave hrane do hiper marketa“.

S obzirom na to da razgovaramo za „Glas Trebinja“, logično je na kraju i pitanje gdje naši čitaoci mogu doći do ovih proizvoda?

„Pa, što se Trebinja tiče, u njemu smo prvi put naše proizvode izložili u „Hercegovačkoj kući“, koja je, kao što znate, otvorena prije nekolio mjeseci“, kaže direktor Milorad Popara.

Žarko Janjić/Glas Trebinja