Besjeda gradonačelnika Trebinja i predsjednika Umjetničkog savjeta Festivala festivala Mirka Ćurića na svečanom otvaranju 68. smotre dramskih amatera regiona:
Dame i gospodo,
Dragi prijatelji,
Dragi gosti,
Pozdravljam vas u ime Grada Trebinja i Savjeta Festivala festivala.
Dobro došli u Trebinje u grad koji vam, po 68. put, otvara vrata na ovom prestižnom festivalu dramskih amatera i koji se svake godine, u ove dane jula, pretvara u jednu veliku pozorišnu scenu, na čijim daskama ćemo, i ovog puta, vidjeti najbolje pozorišne amatere iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine.
Ponosni smo na činjenicu da na ovom, našem zajedničkom festivalu, desetinama godina, gradimo mostove, čiju čvrstinu i dug vijek, evo, može samo da ostvari i garantuje kultura. Nije tajna, da je Trebinje, krajnji cilj pozorišnih amatera regiona, i zato što je ovaj festival, od samog početka, ogledalo onog najboljeg što se događa u dramskom amaterizmu na ovim prostorima i jedinstvena prilika, za sve nas pojedinačno da u poređenju sa drugima, ocijenimo gdje se nalazimo, kad su u pitanju pozorišni dometi, gdje su osnovni izazovi, a gdje su dileme i kuda i kako dalje.
Davno je rečeno da je pozorište „autentično humano područje“ pošto počiva na ljudskoj igri.
Dakle, bez čovjeka nema pozorišne igre, bez obzira na sve njegove mane i vrline. Pozorišni čin nas upućuje ka visokim estetskim i etičkim dometima, a u posljednje vrijeme on je i svojevrsna iskra spasa u nadolazećem mraku savremenog ljudskog bezumlja, koje prijeti da čovjeka svede na bezličnu konzumersku masu svega i svačega. Zato svako okupljanje i oko pozorišta, tog jedinstvenog proizvoda ljudske imaginacije, velikog truda i srca, više nam je nego neophodno i ljekovito, naglašavam, pogotovo u ovom vremenu, kad sve više postajemo zarobljenici digitalne tehnologije, ne smijemo se odreći žive riječi, pokreta, radosti igre i njihovih živih tumača.
Oni su neophodan elemenat u razvitku i očuvanju naše duhovnosti i kulture, uopšte.
I ovaj festival je svijetao primjer da mladi ipak nisu poklekli pod zabludom da praktičan čovjek treba da ide samo za onim „od čega živi“, kao jedinoj stvarnosti. Okrenuti leđa umjetnosti bio bi definitivno posljednji čin razgradnje čovjeka kao društvenog bića i početak nestanka njegove civilizacije.
Misija pozorišnog čina i jeste da dotakne drugog, da uđe u njegov unutrašnji svijet, da ga oplemeni, uzdigne, obogati i razonodi, da potpomogne u izgradnji naših društvenih života.
U ma, kakvom blagostanju živio čovjek, život bez kulture i umjetnosti, bez onih najvećih tvorevina ljudskog uma i srca, ostaje pust i beskoristan.
Zato, uz još jedan pozdrav, ponavljam ono što nam je stalno na umu, dobro nam došli i želja nam je i činimo sve, da se svaki stvaralac, a vi ste to svakako, u Trebinju, osjeća kao u svom mjestu. Ako je tako, znamo da smo uspjeli.
Još mi ostaje da svima onima koji će nastupati na ovoj sceni, u narednih sedam dana, zaželim maksimalan stvaralački uspjeh, a vama da svi zajedno uživamo u ovogodišnjoj dramskoj produkciji i glumačkim dostignućima najboljih dramskih amatera regiona.
Festival festivala Trebinje 2025. proglašavam otvorenim!
Živjeli!
