Htjeli priznati ili ne, suši je i danas velika nepoznanica mnogima u istočnoj Hercegovini. Zbog nepostojanja restorana azijatske kuhinje, ovaj kao i ostali specijaliteti Dalekog istoka, još uvijek su, uglavnom, neisprobani. A i sastojci neophodni za spravljanje sušija se teško pronalaze u trebinjskim marketima pa i oni koji bi ga željeli napraviti nailaze na još jednu prepreku.
Uvidjela je to Diana Vlatković, Ukrajinka iz Harkova, čim se, prije šest godina, doselila u Trebinje. Priča nam da u njenom rodnom gradu, postoji mnogo restorana koji promovišu azijatsku kuhinju te da je među njima najviše onih koji prave suši i vrše dostavu na kućnu adresu.
„Nostalgija ili činjenica da obožavam ribu, ne znam ni sama, inspirisala me je da prvo za moju porodicu, a onda i za prijatelje napravim suši. Suprug Aleksandar, koji je inače i dok smo živjeli u Ukrajini probao i zavolio suši, bio mi je podrška da suši napravim i prijateljima, a onda i da u našoj porodičnoj piceriji L’sashon ponudim Trebinjcima da probaju“ – započinje naš susret Diana koja danas pravi dvadesetak vrsta sušija.
I dok se upoznajemo i pokušavamo uporediti Harkov i Trebinje, Diana nam kroz osmijeh kaže da je to nemoguće, skoro koliko i ubijediti Hercegovce da manje jedu meso.
„Imam osjećaj da ovdje postoji veliki strah od sušija. Strah dolazi iz neznanja kako se jede suši, ali i od glavnog sastojka – sirove ribe. Ovdje svi vole dobro da skuvaju i isprže hranu, da ne bude ništa živo“ – nastavlja Diana i uvodi nas u kuhinju gdje dok spravlja suši u mislima putuje u daleki Japan. Želja joj je da ga jednog dana posjeti i isproba i ostale specijalitete njihove kuhinje.
Od Diane saznajemo da je sam postupak izrade sušija krajnje jednostavan. Najkomplikovanije je, priča nam, doći do sastojaka od kojih se on pravi. Zato svježu ribu, najčešće tunu i losos nabavlja iz Dubrovnika, a nori, specijalne vrste riže i ostale sastojke u Beogradu, u kineskim prodavnicama. U trebinjskim marketima pronađe kozice, soja sos i sir.
„Presovane nori alge su podloga u većini vrsta. One sadrže jod i to je zdrava namirnica koju treba češće jesti. Na bambusovu podlogu stavljam prozirnu foliju, a zatim alge. Na alge se stavlja riža koju sam kuvala u dosta vode. U vodu dodajem rižino sirće, so i šećer, kako bi riža bila ukusna, ljepljiva i bolje se sjedinila sa algama. Rižu, otprilike jedan centimetar debljine, ravnomjerno rasporedim na alge, a zatim stavljam red svježe ribe – lososa, tune i slično pa preko – krastavac, avokado, zeleni luk mrkvu... sir i pomoću bambusove podloge urolam“ – pojašnjava nam plavooka Ukrajinka, koja osim što je majka dvogodišnje Glorie uskoro očekuje još jednu bebu.
Priča nam Diana da priprema sastojaka dugo traje. Pojašnjava nam i tehniku izrade japanskog specijaliteta. Sve to treba pažljivo i precizno isjeckati, voditi računa da sve bude svježe jer, kako kaže, suši treba da bude dovoljno malen, da kad zagrizeš - osjetiš sve sastojke savršenog zalogaja.
„Najpoznatije vrste sušija su Nigiri, Maki i Uramaki. Najpopularnija vrsta sušija svakako je Maki. Riječ je o kombinaciji algi, riže i dodataka poput svježe ribe ili hrskavog povrća. Uramaki se priprema slično, ali umjesto riže s unutrašnje strane alge, ona ide s vanjske strane. Za pripremu Nigiri sušija ne trebaju alge jer se riža oblikuje rukama, a zatim joj se dodaje sirova riba i umaci po želji. Često je povezan nori trakom pa izgleda kao paketić. Uz svaku narudžbu upakujem i pikantni wasabi sos (slično ljutom zelenom renu), đumbir, soja sos i štapiće“ – priča nam Diana, a osmijeh joj ne silazi s lica, i dodaje da se uz suši obično pije tradicionalni zeleni čaj ili pirinčano vino – sake, mada u njenom rodnom Harkovu, vole popiti i limunadu uz suši. Trebinjci se opredjeljuju za bijelo vino.
Diana Vlatković već ima stalne kupce. Smatra da se, za sada, mali broj ljudi odlučio da proba. Razlog tome, po njoj je, svježa riba, ali oni koju su jednom probali postali su stalni kupci. To je Diani najljepši kompliment i znak da je na dobrom putu ka ostavrenju sna - restoranu azijatske kuhinje u Trebinju. Poželimo joj ostvarenje sna!
