„Šetnje traju od tri sata, sedam sati, pa do nekoliko dana. Nudim i smještaj u vikendici, u šatorima ili ako izraze želju - sam im pravim sklonište u prirodi. To je sad popularno u svijetu - da šetnja kroz prirodu dobije 'šmek' avanture, snalaženja u prirodi, preživljavanja daleko od civilizacije“, pojašnjava Kunić.

kunic3333 TREBINJE l Siniša Kunić turistima koji dolaze u Trebinju nudi jedinstven vid druženja sa prirodom kroz šetnju po netaknutim dijelovima Hercegovine i prirodnim rezervatima.

Ovaj zaljubljenik u prirodu kaže da je njegova ponuda turistima samo način da komercijalizuje ono što mu je strast još od djetinjstva. Dodatno su ga podstakli i trendovi u svijetu turizma: zasićeni životom u civilizaciji i gužvi velikih gradova ljudi sve više izbjegavaju luksuz prestižnih destinacija i čeznu da dožive susret sa izvornim i nepatvorenim. Cilj „hajking“ ture je da se uživa u svježem vazduhu, ljepotama netaknute prirode i bogatstvu njenih zvukova i mirisa, ali i upozna sa davno zaboravljenim formama ruralnog života...

sinda„To je jedina vrsta turizma koja je danas u porastu. More i sunčanje imaju sve manje interesanata. Svjetski trendovi u ovoj oblasti vezani su za taj „autdor“ (outdoor) turizam - šetnje kroz prirodu, upoznavanje sa prirodnim ljepotama, planinarenje. Cijela naša regija ima zaista perspektivu u ovoj vrsti turizma upravo zbog tog spoja prirodnog i kulturnoistorijskog nasljeđa. Kada stranci osjete netaknutu prirodu, kad vide, recimo, čobane i ovce i uopšte dožive taj seoski način života - to je njima zaista zanimiljivo. A onda u šetnji još naiđu i na kulu iz austrijskog perioda...“, kaže Kunić dodajući da njegova ponuda ima sve više zainteresovanih.

Njegovu ideju prepoznala je i Ambasada SAD-a u Sarajevu, pa je Kunićeva nevladina organizacija „Walk with me“ (Šetaj sa mnom) odnedavno i dio Ju-Es-Eidovog (US Aid) projekta „Međuentitetske saradnje na očuvanju zajedničkog kulturnoistorijskog i prirodnog nasljeđa“, u kojem su planirane aktivnosti obilježavanje staza i izgradnja eko-toaleta na Bijeloj gori za planinare i turiste, te razmjena djece iz Republike Srpske i Federacije BiH, koja će kroz programe šetnje bolje upoznati prirodno i kulturnoistorijsko nasljeđe sa dvije stane entitetske granice.

U turama koje organizuje Kunić je vodič koji garantuje ugodnu šetnju i siguran povratak. Kaže, dobro poznaje planinske rute u okolini, a ima i licencu planinarskog vodiča, obučenog, ako zatreba - i za pružanje prve pomoći. Potrebne vještine, prije svega, stekao je iskustvom življenja i snalaženja u prirodi, koja je njegov drugi dom još od godina odrastanja - kada je o prirodi učio kao izviđač u rodnom Stocu. S prirodom se kasnije družio i kao planinar i ljubitelj lova, a u ratnim godinama - i kao vojnik. Iskustva stečena po hercegovačkim „čukama“ kasnije su ga odvele i do dalekog Iraka, gdje je kao vojnik profesionalac proveo dvije i po godine, upoznavši surovost jedne drugačije prirode – pustinje...

kunic2

Kunić pojašnjava da pješačenja organizuje samo po obilježenim i provjerenim stazama, a zavisno od želja i fizičke kondicije klijenata – mogu biti lagana ili srednje teška. Esktremne varijante, poput alpinizma, kaže, ne praktikuje iz bezbjednosnih razloga. „Šetnje traju od tri sata, sedam sati, pa do nekoliko dana. Nudim i smještaj u vikendici, u šatorima ili ako izraze želju - sam im pravim sklonište u prirodi. To je sad popularno u svijetu - da šetnja kroz prirodu dobije 'šmek' avanture, snalaženja u prirodi, preživljavanja daleko od civilizacije“, pojašnjava Kunić.

Kunić goste vodi po okolini Trebinja, Orjenskom masivu, na Zelengoru, pa do nacionalnog parka Sutjeska. Sa zainteresovanima obilazi i linije fronta iz poslednjeg rata. „Postoji interesovanje za obilazak brda na kojima je devedesetih godina bila borbena linija, a posebno onih sa kojih se vidi more. Jedna od ruta za šetnju je po brdu Vlaštica iznad Dubrovnika, sa koga se vidi rivijera i cijelo zaleđe“, ističe Kunić.

sinda2

On navodi da hodajući hercegovačkim vrletima do sada nije imao neprijatnosti sa divljim životinjama, iako je bliski susret sa divljači nezaobilazan dio čari koje nudi šetnja u prirodi. „Sretali smo zečeve, kunice, lisice, a na medvjede nismo nailazili. Jednom sam sa grupom švajcarskih turista naišao na izmet od medvjeda. Švajcarci su se malo uplašili, pa smo skratili planiranu šetnju i vratili se“, prisjeća se Kunić.

Kunić dodaje da je posebna prednost koju Trebinje mora iskoristiti blizina atraktivnih turističkih destinacija – Dubrovnika, crnogorskog primorja i planinskih centara. „Iz Trebinja je sve blizu - i more i planine. Blizu je i Međugorje. Trebinje je i ekonomski interesantno strancima - sve je jeftinije, i smještaj i hrana. A kad jednom dođu, obavezno se zaljube u naš grad i ljude u Trebinju. U to sam se uvjerio iz vlastitog iskustva“, zaključuje Kunić.

Rade Savić