„Šetnje traju od tri sata, sedam sati, pa do nekoliko dana. Nudim i smještaj u vikendici, u šatorima ili ako izraze želju - sam im pravim sklonište u prirodi. To je sad popularno u svijetu - da šetnja kroz prirodu dobije 'šmek' avanture, snalaženja u prirodi, preživljavanja daleko od civilizacije“, pojašnjava Kunić.
TREBINJE l Siniša Kunić turistima koji dolaze u Trebinju nudi jedinstven vid druženja sa prirodom kroz šetnju po netaknutim dijelovima Hercegovine i prirodnim rezervatima.
Ovaj zaljubljenik u prirodu kaže da je njegova ponuda turistima samo način da komercijalizuje ono što mu je strast još od djetinjstva. Dodatno su ga podstakli i trendovi u svijetu turizma: zasićeni životom u civilizaciji i gužvi velikih gradova ljudi sve više izbjegavaju luksuz prestižnih destinacija i čeznu da dožive susret sa izvornim i nepatvorenim. Cilj „hajking“ ture je da se uživa u svježem vazduhu, ljepotama netaknute prirode i bogatstvu njenih zvukova i mirisa, ali i upozna sa davno zaboravljenim formama ruralnog života...
„To je jedina vrsta turizma koja je danas u porastu. More i sunčanje imaju sve manje interesanata. Svjetski trendovi u ovoj oblasti vezani su za taj „autdor“ (outdoor) turizam - šetnje kroz prirodu, upoznavanje sa prirodnim ljepotama, planinarenje. Cijela naša regija ima zaista perspektivu u ovoj vrsti turizma upravo zbog tog spoja prirodnog i kulturnoistorijskog nasljeđa. Kada stranci osjete netaknutu prirodu, kad vide, recimo, čobane i ovce i uopšte dožive taj seoski način života - to je njima zaista zanimiljivo. A onda u šetnji još naiđu i na kulu iz austrijskog perioda...“, kaže Kunić dodajući da njegova ponuda ima sve više zainteresovanih.
Njegovu ideju prepoznala je i Ambasada SAD-a u Sarajevu, pa je Kunićeva nevladina organizacija „Walk with me“ (Šetaj sa mnom) odnedavno i dio Ju-Es-Eidovog (US Aid) projekta „Međuentitetske saradnje na očuvanju zajedničkog kulturnoistorijskog i prirodnog nasljeđa“, u kojem su planirane aktivnosti obilježavanje staza i izgradnja eko-toaleta na Bijeloj gori za planinare i turiste, te razmjena djece iz Republike Srpske i Federacije BiH, koja će kroz programe šetnje bolje upoznati prirodno i kulturnoistorijsko nasljeđe sa dvije stane entitetske granice.
U turama koje organizuje Kunić je vodič koji garantuje ugodnu šetnju i siguran povratak. Kaže, dobro poznaje planinske rute u okolini, a ima i licencu planinarskog vodiča, obučenog, ako zatreba - i za pružanje prve pomoći. Potrebne vještine, prije svega, stekao je iskustvom življenja i snalaženja u prirodi, koja je njegov drugi dom još od godina odrastanja - kada je o prirodi učio kao izviđač u rodnom Stocu. S prirodom se kasnije družio i kao planinar i ljubitelj lova, a u ratnim godinama - i kao vojnik. Iskustva stečena po hercegovačkim „čukama“ kasnije su ga odvele i do dalekog Iraka, gdje je kao vojnik profesionalac proveo dvije i po godine, upoznavši surovost jedne drugačije prirode – pustinje...
Kunić pojašnjava da pješačenja organizuje samo po obilježenim i provjerenim stazama, a zavisno od želja i fizičke kondicije klijenata – mogu biti lagana ili srednje teška. Esktremne varijante, poput alpinizma, kaže, ne praktikuje iz bezbjednosnih razloga. „Šetnje traju od tri sata, sedam sati, pa do nekoliko dana. Nudim i smještaj u vikendici, u šatorima ili ako izraze želju - sam im pravim sklonište u prirodi. To je sad popularno u svijetu - da šetnja kroz prirodu dobije 'šmek' avanture, snalaženja u prirodi, preživljavanja daleko od civilizacije“, pojašnjava Kunić.
Kunić goste vodi po okolini Trebinja, Orjenskom masivu, na Zelengoru, pa do nacionalnog parka Sutjeska. Sa zainteresovanima obilazi i linije fronta iz poslednjeg rata. „Postoji interesovanje za obilazak brda na kojima je devedesetih godina bila borbena linija, a posebno onih sa kojih se vidi more. Jedna od ruta za šetnju je po brdu Vlaštica iznad Dubrovnika, sa koga se vidi rivijera i cijelo zaleđe“, ističe Kunić.
On navodi da hodajući hercegovačkim vrletima do sada nije imao neprijatnosti sa divljim životinjama, iako je bliski susret sa divljači nezaobilazan dio čari koje nudi šetnja u prirodi. „Sretali smo zečeve, kunice, lisice, a na medvjede nismo nailazili. Jednom sam sa grupom švajcarskih turista naišao na izmet od medvjeda. Švajcarci su se malo uplašili, pa smo skratili planiranu šetnju i vratili se“, prisjeća se Kunić.
Kunić dodaje da je posebna prednost koju Trebinje mora iskoristiti blizina atraktivnih turističkih destinacija – Dubrovnika, crnogorskog primorja i planinskih centara. „Iz Trebinja je sve blizu - i more i planine. Blizu je i Međugorje. Trebinje je i ekonomski interesantno strancima - sve je jeftinije, i smještaj i hrana. A kad jednom dođu, obavezno se zaljube u naš grad i ljude u Trebinju. U to sam se uvjerio iz vlastitog iskustva“, zaključuje Kunić.
Rade Savić
