TREBINJE | Povodom Dana i krsne slave Republike Srpske danas je u prostorijama Šahovskog kluba „Leotar plus“ odigrana simultanka na kojoj je sa desetak polaznika šahovske škole igrala velemajstor Ana Benderać, najbolja šahistinja u istoriji Trebinja.
„Kad se vratim unazad meni je mnogo značilo da igram sa velemajstorom. Simultanke su revijalnog tipa gdje djeca imaju mogućnost da igraju sa nekim jačim i poznatijim, to je prosto jedan lijep doživljaj za njih. Kad sam bila mala moj uzor je bio Gari Kasparov jer kao i on, ja volim oštru igru, ne volim pasivno da se postavim, jer odmah očekujem napad od protivnika“, kaže Ana Benderać.
Šah je počela da igra sa svega četiri godine.
„Moje prve poteze u šahu naučila sam od oca, gledajući kako on igra prosto upijala sam sve čemu me podučavao i već tridesetak godina bavim se šahom. To je igra koja stvara radne navike, razvija mentalne sposobnosti, mislim da je dobra stvar za djecu da nauče i da se bave sa tim, ali i igra za sve od 7 do 77 godina“, navela je trebinjska šahistkinja.
Ona ističe da je šah u posljednje vrijeme malo zastupljen u medijima, iako je veliko interesovanje djece za ovu igru.
„Ovakvo stanje posljedica je malih ulaganja u šah na lokalnom i državnom nivou, budući da ne daju podsticaj ovoj vještini. Ali možda i iz razloga što nemamo zapažene rezultate na evropskom i svjetskom nivou ili prosto nije interesantno gledaocima. Mislim da bi šah trebalo malo više promovisati i ne zavisi od pojedinca, već država treba da obezbijedi adekvatne prostorije, trenere i literaturu. Pored takmičenja, trenutno radim kao trener sa djecom u Nišu i Prokuplju, velika je zainteresovanost djece pogotovo što trenutno u školama promovišu šah kao sporednu aktivnost“, navela je Benderać.
Zbog šaha je napustila svoj rodni grad, ali ističe da rado dolazi u Trebinje.
„Član sam reperezentacije Srbije već deset godina, jedno vrijeme bila sam i selektor. Morala sam da odem iz Trebinja zbog šaha. Igram dosta velemajstorskih i intermajstorskih turnira po Srbiji. Prednost u Srbiji u odnosu na Trebinje je što ima mnogo više turnira i manji su finansijski troškovi. Ukoliko želiš da napreduješ trebaš se takmičiti i prosto turniri su neophodni. Bez Trebinja ne mogu, volim da se družim sa mladim i starijim šahistima i prosto ne bi htjela zaboravim Trebinje i da ono zaboravi mene“, ističe dama velemajstor.
Na pitanje da li je za nju šah – igra ili umjetnost, Ana kaže:
„Na početku je igra, poslije morate da uđete u svijet bezbrojnih kombinacija i sistema kako bi ste protivnika sa druge strane šahovske table doveli u mat poziciju i onda to postaje umjetnost“.
Na svim evropskim i svjetskim takmičenjima osvojila je sve što je mogla, osim titule prvaka Srbije za koju će se boriti u martu ove godine.
„Kao pionirka i kadetkinja osvajala sam prva mjesta skoro svake godine, išla sam na desetak evropskih i svjetskih takmičenja bivše Jugoslavije i moje najbolje dostignuće što se tiče svjetskog takmičenja bilo peto mjesto. Cilj mi je da budem prvak Srbije“, zaključuje srbijanska reprezentativka.
D.M.
