Stare porodične zadruge u Nevesinju ostale su još samo u sjećanju. Ove male hrišćanske komune koje su vijekovima simbolizovale zajedništvo, vjeru i moralnost polako su nestajale slabljenjem patrijahalne kulture, ali i zbog negativnih demografskih trendova.
Tradicionalnih višečlanih porodica je sve manje, a prosječno nevesinjsko domaćinstvo danas broji tek nešto preko tri člana. Istina, u Nevesinju i danas u šezdesetak domaćinstava živi osam i više članova.
Hercegovačka porodica 1912.
Domaćinstvo Luke i Rista Čabrila u selu Jasena kod Nevesinja tridesetih godina prošlog vijeka imalo je 81 člana i to je bila najbrojnija porodična družba u Kraljevini Jugoslaviji. Poznati američki demograf tog vremena Mozli je 1935. godine dolazio u Nevesinje i prema njegovim tvrdnjama to je bila najbrojnija porodična zadruga u Evropi. Kako je zapisao, na njega su, pored organizacije domaćinstva, jak utisak ostavili i lijepa priroda i vedar duh Nevesinjaca. Napravio je i čuvenu fotografiju srpske porodične zadruge kao simbola bratstva, čojstva, poštenja i snage. Pod istim krovom bilo je 38 muških glava, a stari Luka je vodio glavnu riječ.
U zadruzi se živilo starim patrijahalnim životom. Svaki član morao je da radi i doprinosi i zato je domaćinstvo bilo bogato i napredno. Svake godine iz zadruge Čabrila udavalo se nekoliko djevojaka i ženilo po nekoliko mladića, a više ih je odlazilo u vojsku.
Deset do 15 čobana svaki dan čuvalo je stoku, a za vrijeme ljeta isto toliko žena je muzlo ovce i krave i staralo se o mlijeku. Tri žene su mijesile hljeb, jer se u ovoj kući trošilo oko 50 kilograma brašna dnevno. Čabrilova zadruga godišnje je imala po nekoliko vagona žita i krompira u pune mješine sira i kajmaka. Sukno i sve ostalo platno za odijevanje zadruge ispredano je od domaće vune.
Porodica Čabrilo 30-ih godina prošlog vijeka
Međusobna saradnja, pomaganje i hrišćanska vjera držali su u slozi ove ljude.
I početkom 20. vijeka Nevesinje je imalo jednu od najvećih porodičnih družbi u Hercegovini. Zadruga Savića u selu Slatu imala je 55 članova i svaki se bavio određenom vrstom posla. Starešina je po pravilu bio stariji oženjeni muškarac, ozbiljan i autoritativan.
Za te prilike Savići su živjeli u tri lijepo uređena stambena objekta na sprat. U donjem dijelu čardaka spavali su mlađi, a u gornjem boju odrasli. Tu je bila smještena i gostinska soba. Običaj je bio da gosta dvori najstarija djevojka.
Žene su brinule o mlađoj deci, spremale hranu, češljale vunu, prele, tkale, obavljale kućne poslove i pomagale muškarcima u poljskim poslovima.
Kuća Savića u Slatu
Ako idemo dalje u prošlost, postoje podaci da je za vrijeme čuvene Nevesinjske puške iz 1875. godine najbrojnija zadruga u Nevesinju bila je porodica Aćima Kljakića iz Udrežnja. Brojala je 70 članova. Duh zajedništva u ovoj porodici učio se od malih nogu. Domaćin je bio strog, ali uvijek pravičan, razborit i odgovoran za stabilnost porodične zajednice. Od svakog člana se tražilo da se žrtvuje za dobro kuće.
Tradicionalni način seoskog života poslije Drugog svjetskog rata počeo je da trpi znatne promjene, mada se još čitavu deceniju zadržalo porodično zadrugarstvo. Na prvom poslijeratnom popisu 1948. godine, čak 400 nevesinjskih domaćinstava imalo je deset i više članova. Već dvadesetak godina kasnije taj broj se prepolovio.
Nove društvene i ekonomske okolnosti većinu porodica odvele su ka samostalnom životu. Ipak, do najnovijih vremena očuvala se poneka zadruga. Tako i danas ima kuća u kojima više generacija živi i privređuju zajedno. Prema posljednjem popisu stanovništva urađenom 2013. godine, 61 nevesinjska porodica imala je osam i više članova.
Porodični dom Damjanaca na prelasku u 21. vijek bio je inspiracija za novinarske reportaže i podsjećanje na forme porodičnog života iz prošlosti. Petko i Koviljka Damjanac iz sela Pridvoraca izrodili su dvanaestoro djece što je za današnje prilike prava rijetkost.
U Nevesinju trenutno preko sto porodica ima četvoro i više djece, ali je 730 njih sa samo jednim članom.
