Kod spomen-obilježja nevino stradalim Srbima Zubaca, ispred Crkve Vaznesenja Gospodnjeg na Konjskom, danas su se okupili potomci, mještani i poštovaoci žrtava kako bi molitvom i sjećanjem odali počast nevino postradalim stanovnicima ovog kraja, koje su tokom Prvog svjetskog rata mučile i ubijale austrougarske vlasti. Pomen je služen i za žrtve posljednjeg Odbrambeno otadžbinskog rata.
Pomen je služio sveštenik Miroslav Ratković, dok su na spomen-obilježje položeni vijenci i cvijeće kao tihi znak zahvalnosti i nezaborava. Među okupljenima bili su potomci stradalnika, mještani Konjskog i ostalih zubačkih sela, predsjednik Boračke organizacije Trebinja Pero Vuković i predsjednik Mjesne zajednice Zupci Krsto Ratković.
Imena porodica Ćurić, Ratković, Tica, Mijović, Vučković, Vučurević, Gavrilović, Matović, Simović, Miliša, Kisin, Vukalović, Spaić, Vico, Samardžić i Deretić ostala su duboko urezana u pamćenje ovog kraja. To su porodice koje su u vihoru Velikog rata platile najtežu cijenu samo zato što su bile srpske.
Posebno emotivnim riječima prisutnima se obratio Dragan Ćurić iz Beograda, jedan od potomaka stradalih.
„Raduje me što se i danas okupljamo ovdje, što vidimo mlađe ljude koji dolaze da nastave ono što su naši očevi i djedovi započeli. Danas sam doveo svoga sina, kao što je moj otac nekada dovodio mene. Vjerujem da će i on jednog dana dovoditi svoje potomke. Dok nas ima, postojaće i sjećanje na ove mučenike i na srpsko ime u ovom zubačkom i konjskom polju“, kazao je Ćurić.
Njegove riječi nosile su snažnu poruku nade i trajanja. Govorio je i o obnovi crkvenog života na Zupcima, o zvoniku koji će uskoro dobiti svoja zvona i o malom Vasiliju, rođenom prije šest mjeseci, koji će biti kršten u hramu na Grabu.
„To je najljepša pobjeda života nad stradanjem. Tamo gdje su nekada odjekivali plač i progonstvo, danas će se čuti zvona i dječiji glasovi“, poručio je Ćurić, zahvalivši svima koji čuvaju uspomenu na nevino postradale pretke.
Podsjećajući na tragične događaje iz 1914. godine, istaknuto je da je u Konjskom stradalo 28 mještana, a u Tulima pet. Jedanaest žitelja Konjskog obješeno je 23. septembra na vješalima u Trebinju. Selo je spaljeno, narod protjeran sa svojih ognjišta, a oko dvjesta ljudi sa područja Zubaca odvedeno je u logore iz kojih se mnogi nikada nisu vratili.
To su bile godine kada su stradali ugledni domaćini, očevi i sinovi, ljudi čija je jedina krivica bila pripadnost svom narodu i svojoj vjeri. Ali, i nakon više od jednog vijeka, njihova žrtva nije zaboravljena.
Spomen-obilježje na Konjskom otkriveno je prije par godina na 110. godišnjicu stradanja tamošnjeg stanovništva, kao trajni zalog pamćenja i opomena budućim pokoljenjima da sloboda i dostojanstvo nikada nisu bili dar, već zavjet plaćen životima predaka.
Nakon molitvenog okupljanja, u parohijskom domu priređena je trpeza ljubavi, nastavljajući drevni običaj da se u zajedništvu, molitvi i bratskoj riječi čuva uspomena na one koji su stradali, ali nikada nisu prestali da žive u pamćenju svoga naroda.
Njima – vječna slava i nezaborav.
