“Do zadnjeg trenutka nisam mislio da ću dobiti NIN-ovu nagradu, nisam imao neke prevelike ambicije ili nadanja. U zadnjem krugu ostali smo Vladan Matijević i ja, i često se spominje da dotičemo slične teme, koje su, na neki način, dio naše zajedničke bolne prošlosti. Moj krajnji cilj bio je samo da ovaj roman objavim, a nisam se pretjerano bavio mišlju o njegovoj daljoj sudbini”, naveo je Stevo Grabovac, prvi dobitnik NIN-ove nagrade iz Republike Srpske, za roman “Poslije zabave”, objavljen prošle godine u izdanju banjalučkog “Imprimatura”.
Ovaj 46-togodišnji autor, čiji je i prvi roman “Mulat albino komarac” bio u najjužem izboru za ovo prestižno priznanje 2019. godine, skromno kaže da ga slava nije promijenila i da se nada da će se uskoro vratiti svojoj rutini – pisanju u ostatku slobodnog vremena, nakon rada u jednom banjalučkom supermarketu.
“Javnost je sada fokusirana na mene, što nije dobro za pisca. Svjestan sam da će to proći, nisam političar niti neko ko je popularan. Ostajem to što jesam, pisanje je moj životni poziv. Napisao sam dva romana i dvije zbirke poezije, imam namjeru da još pišem, sve je to lijepo, djela ostaju, ali je važno kako sam živio svoj život, ko sam bio. Zbog NIN-ove nagrade nisam mjesecima pisao, to me polako zabrinjava, ali se nadam da ću se uskoro vratiti pisanju novog romana, koji je baziran na priči iz savremenog doba, o mojoj generaciji”, pojašnjava u razgovoru za emisiju “Blago cara Radovana” nakon književne večeri u Narodnoj biblioteci Trebinje.
U tematski i kompoziciono kompleksnom romanu “Poslije zabave” progovara o fenomenu zla, ali i porodici, odrastanju, prijateljstvu, pisanju. Djelo počinje pričom o brutalnom, stvarnom zločinu nad romskom djecom, koji se dogodio u okolini Bosanskog Broda u ljeto 1992. godine, radi ilegalne trgovine organima, a završava ga istinom – koja uvijek biva poslije zabave.
“Roman sam i počeo da pišem sa željom da priču o tom zločinu otrgnem od zaborava jer je taj stravični događaj i dalje prepušten zaboravu, ako govorimo o temeljnim, suštinskim istragama i onog što treba da se uradi. Od toga nisam htio da napravim senzacionalnu, brutalnu priču, nisam želio da se samo na to fokusiram. U procesu pisanja, počeo sam preispitivati samog sebe, tako da se ovaj roman bavi i temom pisanja, zapravo nemogućnosti pisanja jedne tako strašne priče. Pošto potičem iz okoline Bosanskog Broda, želio sam da intimni doživljaj te priče prenesem kroz roman”, kaže Grabovac.
Na konkurs za 70. NIN-ovu nagradu ukupno je stiglo 188 romana, a u užem izboru, osim Grabovca, bili su i “Pakrac” Vladana Matijevića, “Pesma o tri sveta” Vladimira Pištala, “Autosekcija” Srđana Srdića i “U zemlji Franje Josifa” Ljubomira Koraćevića.
Stevo Grabovac u književnost je ušao zbirkom poezije “Stanica nepostojećih vozova” 2007. godine, a sa Miroslavom Gojovićem i Goranom Vukojevićem 2020. godine objavio je zajedničku zbirku pjesama “Ljubav, samoća, tišina”.
Razgovarala Vlatka Musić.
