U Narodnoj biblioteci Trebinje večeras je održano književno veče sa Predragom Bjeloševićem, pjesnikom, pripovjedačem, dramskim piscem i prevodiocem, predsjednikom Udruženja književnika Republike Srpske i ovogodišnjim dobitnikom Kočićeve nagrade.
Kočićeva nagrada je Bjeloševiću dodijeljena za cjelokupno književno djelo pisano na srpskom jeziku, a on kaže da mu je ovo priznanje jedno od najznačajnijih u dosadašnjem stvaralaštvu.
„Moram da kažem da je Kočićeva nagrada za mene, posebno kao rođenog Banjalučanina i Krajišnika, na neki način kruna književnog stvaralaštva. Svi smo mi nekako nastali, što bi rekli, kao iz Gogoljevog šinjela, tako smo i iz Kočićevog gunja nastali, kao što je i pjesništvo ovdje nastalo iz Šantićevog i Dučićevog pjevanja. To su pisci koji su utemeljili savremenu srpsku književnost i kada dobijete nagradu koja nosi ime jednog takvog pisca, to je ogromna čast. Svi Kočićevi junaci i ono što je on zastupao, slobodu, pravdu, otadžbinu, još su veoma aktuelni. Kočić je možda jedan od najprisutnijih pisaca danas sa svojim likovima i zato mora da mi bude izuzetna čast“, istakao je Bjelošević.
Govoreći o sopstvenom književnom putu, naveo je da je od početka nastojao da izgradi prepoznatljiv i samosvojan pjesnički izraz, što simbolično potvrđuje i naslov njegove knjige izabranih pjesama iz 21. vijeka „Drugi način“.
„Bije me glas da sam od svojih prvih pjesama imao svoju poetiku, bio sam apsolutno drugačiji. Ja uistinu pišem na drugi način i nikad nisam volio one pjesnike koji su bliski nekom prepisivanju, čak i poetskih formi. Jednostavno, treba da svako nađe sebe, da otkrije svoju dušu, svoju muziku, ritam svog disanja i iz tog prostora da počne da stvara. Pisac ne treba da objavljuje po svaku cijenu, ne treba se žuriti. Ako čovjek ne može da zaokruži određenu temu, ako ne može da bude drugačiji od knjiga koje je već stvorio, onda ne treba dalje da piše. Volim da svaka pjesma bude drugačija, ali da svaka bude završena, cjelovita, da ima svoju misao i da na taj način pokušavam da ostanem u svijetu književnosti“, rekao je Bjelošević.
Za njega je susret sa trebinjskom publikom bio i svojevrstan povratak gradu sa kojim ga vežu uspomene još od početaka književne karijere. U Trebinje je prvi put došao 1978. godine, kada je za knjigu pjesama „Gorka slad“ dobio nagradu Trebinjskih večeri poezije.
„Za mene, mladog pjesnika, to je bio veliki događaj. Trebinje je ostalo u nevjerovatnoj uspomeni i, u nekom pjesničkom smislu, Trebinje je drugi grad u mom životu. Ta nagrada je u ono vrijeme imala jako veliki medijski odjek“, prisjetio se Bjelošević.
I Dobroslav Ćuk, potpredsjednik trebinjske podružnice Udruženja književnika Republike Srpske, podsjetio je na dugogodišnju vezu Predraga Bjeloševića sa Trebinjem, ističući da se, kada je riječ o Bjeloševiću i Trebinju, na neki način može „staviti znak jednakosti“.
„On je dobitnik nagrade nekadašnjih Trebinjskih večeri poezije, sada Dučićeve nagrade, a i kasnije je bio učesnik Dučićevih večeri poezije. Inače, naša podružnica odlično sarađuje sa sjedištem Udruženja u Banjaluci i to najvećim dijelom zahvaljujući umijeću i angažmanu predsjednika Bjeloševića. Zahvaljujući toj podršci, u prethodnom periodu uspjeli smo da budemo gosti na mnogim književnim susretima, da organizujemo u Trebinju mnoge pjesničke svetkovine i književne susrete koji su već postali tradicionalni“, istakao je Ćuk.
Književno veče bilo je prilika da trebinjska publika bliže upozna višedecenijski stvaralački put Predraga Bjeloševića, njegovu poetiku i knjige, ali i da se podsjeti na vezu ovog književnika sa Trebinjem, koja traje gotovo pet decenija.
