Postoje mjesta koja nisu velika po svojim ulicama, nego po srcima ljudi koji njima prolaze. Mokri Dolovi su jedno od takvih mjesta. Čovjek ovdje shvati da se veličina ne mjeri kamenom ni zgradama, nego rukom koja se pruži drugome kada mu je najteže.
Od večeras pa do nedjelje, na ovom terenu neće se brojati samo golovi i poeni. Brojaće se pogledi puni nade, dječiji osmijesi, stisci ruku i koraci ljudi koji su došli da pokažu da nijedna borba nije usamljena dok postoji zajednica.
Veliki humanitarni turnir, koji okuplja rekordan broj učesnika, posvećen je dvogodišnjem Vasiliju Bukviću iz Trebinja. Sav prihod od manifestacije namijenjen je njegovom liječenju, a svaki čovjek koji bude dio ove priče ostaviće trag koji se ne može izmjeriti novcem.
Jedan od organizatora, Đorđije Ninković, kaže da je sve počelo kao želja da sport okupi ljude oko dobra. Danas je ta želja prerasla u pokret.
Program počinje večeras turnirom u basketu 3x3 za dječake i djevojčice do 15 godina. Nakon grupne faze slijede eliminacije, potom turnir u malom fudbalu, šahovsko takmičenje i veliko finale u nedjelju, koje će biti završeno koncertom benda „Krugovi u žitu“ i Vuka Milojevića.
U ovom trenutku prijavljena je 211 ekipa, a očekuje se da će ih biti još. Ali broj nije ono što ovu priču čini velikom. Velikom je čine ljudi koji dolaze iz različitih gradova, porodice koje odvajaju dio svog vremena, sportisti koji poklanjaju svoj trud i djeca koja tek uče da je najveća pobjeda ona u kojoj svi dobijaju.
Tokom sva četiri dana uz teren će biti postavljene donatorske kutije, štandovi sa hranom, pićem, majicama i knjigama. Održava se i humanitarna aukcija dresa Stefana Miljenovića košarkša Crvene zvezde koji je dio karijere proveo u Leotaru, poklonjenog upravo za ovu priliku. Sve što bude prikupljeno biće usmjereno ka jednom cilju – da Vasilije dobije novu priliku.
Čovjek često pomisli da su velika djela rezervisana za velike ljude. A onda dođe na ovakvo mjesto i shvati da svijet mijenjaju sasvim obični ljudi. Oni koji ne pitaju koliko će dati, nego koliko mogu pomoći. Oni koji razumiju da dobrota nikada nije mala kada dolazi iz iskrenog srca.
Možda će se u nedjelju ugasiti reflektori i utihnuti navijanje. Teren će ponovo ostati isti, a lopte će čekati neke nove utakmice. Ali ono što se ovdje rodi neće otići zajedno sa posljednjim zviždukom. Ostaće u ljudima, kao tiho saznanje da nijedno srce nije samo dok drugo srce kuca za njega.
I možda je upravo u tome smisao svega. Ne da pobijedimo jedni druge, nego da zajedno pobijedimo ravnodušnost. Jer čovjek je najveći onda kada postane nada drugom čovjeku.
