Bašta Narodne biblioteke sinoć je bila ispunjena do poslednjeg mjesta, iako je kiša prijetila da pokvari književno veče sa Nenadom Jankovićem, svima poznatijim kao Dr Nele Karajlić. Ni vremenske prilike, ni skraćeni program nisu uspjeli da umanje interesovanje publike, koja je sa posebnom pažnjom slušala njegove priče, a potom i kupovala njegove knjige, želeći da ih ponese kući kao nastavak druženja.
Na početku večeri otkrio je kako je nastao njegov prepoznatljivi nadimak i zašto baš titula doktora.
„To je u stvari bila samo jedna od prevara kojom sam se koristio u vrijeme novog primitivizma“, ispričao je Karajlić, dodajući da je „lažni doktorat“ dobio na tada nepostojećem univerzitetu u Sokocu, koji je kasnije zaista osnovan.
Govoreći o kultnim „Nadrealistima“, istakao je koliko su njihovi skečevi, pa i serija „Složna braća“, bili proročki. Podsjetio je na epizodu u kojoj je kao datum kraja rata ispisan 12. novembar 1995, šest dana prije stvarnog Dejtona, naglasivši da njihove „pogotke“ nije oblikovala politika, već strah od onoga što bi moglo da zadesi Jugoslaviju ukoliko jedini kriterijum postane nacionalno pitanje.
Posebno ga, kaže, raduje činjenica da mlađe generacije i danas pjevaju stare pjesme i citiraju replike iz „Nadrealista“.
„To je najljepši osjećaj. Kad vidim da klinci u prvim redovima na koncertima znaju svaku riječ, pomislim da je taj naš ‘antizvjezdani’ bunt dobio neku vrstu vječnosti“, rekao je Nele.
Publici je otkrio i da je pisanje zapravo bilo njegov rani san, prije muzike i režije.
„Naša generacija je mnogo čitala. Nisam mislio da ću se baviti muzikom, vjerovao sam da ću završiti studije arapskog i turskog jezika i postati novinar. Ali eto, život je krenuo drugim tokom“, kazao je Karajlić.
Objasnio je i koliko u njegovim knjigama ima autobiografije, a koliko fikcije. „Sarajevski fajront“, kaže, jeste romansirana autobiografija i svojevrsno svjedočanstvo o jednom vremenu i zemlji koja je nestala. U trilogiji „Solunska 28“ okrenuo se porodičnoj istoriji i istoriji Beograda, a publiku je posebno zabavila činjenica da je glavni ženski lik prve knjige Bosa, Hercegovka iz Gacka.
Govoreći o povezivanju muzike i književnosti, naglasio je da mu je „muzika pomogla u pisanju da uhvati ritam, a književnost u muzici da ispriča priču“, dok je saradnju sa violinistom Stefanom Milenkovićem u projektu „Rock el Clasico“ opisao kao jedno od najljepših iskustava u posljednjim godinama.
Na pitanje koji mu je projekat najdraži, izdvojio je operu „Dom za vješanje“, realizovanu u saradnji sa Emirom Kusturicom u pariskoj Operi Bastilja.
„To je bio naš umjetnički ekspe riment i jedno veliko iskustvo koje ću pamtiti cijeli život“ rekao je Nele.
O čemu je sve trebinjskoj publici, na svojoj književnoj večeri, sinoć pričao Dr Nele Karajlić poslušajte u „Temi jutra“, koju je pripremila Biljana Medar.
