TREBINJE/LJUBINJE l Broj usputnih prodavaca na putu Trebinje – Ljubinje, u donjem dijelu Popovog polja, raste iz godine u godinu.
Male tezge sa domaćim proizvodima uz magistralu Ljubinjci postavljaju sve do prevoja Žegulja, na granici sa Federacijom BiH.
Ovoga ljeta putnici koji su iz unutrašnjosti RS preko Mostara i Stoca putovali na more, na petnaestak usputnih tezgi, naročito na ulazu u Ljubinje i u samom gradu, mogli su da kupe različite domaće proizvode. Osim nezaobilaznog meda, duvana, vina i smokava, prodavci nude i domaći krompir, luk, bijeli luk, paradajz, ali i šljive i jabuke.
Prodavci se ne žale, kažu mora se od nečega živjeti, a kupac se uvijek nađe ako je roba dobra.
„Bilo je ovog ljeta dosta posla. U jeku sezone bilo je i dana kada sam jedva stizala sve da uradim sa dvoje malo djece“, počinje priču Blaženka Piljević, koja već šestu godinu uz magistralu prodaje svoje proizvode.
Ne krije zadovoljstvo što ispred kuće može da dopuni kućni budžet onim što je proizvela njena porodica.
„Prodajem krompir, luk, bijeli luk, med, vino, čajeve, džemove, sokove. Tu su i šljive, paradajz i drugo povrće. Ove godine se dobro prodaje med i bijeli luk, koji ima pristupačnu cijenu od osam maraka. Crni luk ide slabo“, otkriva Blaženka.
Navodi da je vidljivo da se svake godine povećava broj tezgi na kojima se putnicima namernicima nudi domaća roba. Sa Blaženkine tezge vise i vuneni priglavci, jer kupci, iako preplanuli od sunca, znaju da će zima brzo doći.
Jovo Lečić je prvi put ovog ljeta postavio tezgu.
„Na tezgi su rakija, med, luk, krompir. Cijena luka je do jedne KM, a vreća krompira od šest do osam KM. Ima i mog duvana za pušače koji traže pravi hercegovački žuti list“, reklamira Lečić svoje proizvode.
On kaže da je ovog ljeta put Trebinje – Stolac bio prometan, pa se moglo zaraditi.
„Ima svakakvih kupaca. Onih koji samo zaustave auto i kupuju što im se svidi ne pitajući za cijenu, do onih koji se cjenkaju ne bi li jeftinije prošli“, objašnjava Jovo.
Kaže da se na njegovoj tezgi može probati i rakija.
„Rakijicom se časti, ona se ne plaća. Pomažu mi malo žena i djeca. Dođu i komšije na rakiju, malo popričamo, razonodimo se, nešto se i zaradi“, zaključuje Lečić, naglašavajući da se od penzije od 169 KM ne može živjeti.
Blic.rs
