„Snimaćemo seriju dok god bude to publika tražila, dok ja budem imao snage i inspiracije za pisanje scenarija i najvažnije – dok Mustafa Nadarević bude imao zdravlja. Jer bez njega, ne postoji nijedan plan za nastavak ovog ostvarenja“, kaže za Radio Trebinje Feđa Isović, scenarista serije 'Lud, zbunjen, normalan'.
Feđa Isović, Trebinjac koji živi i radi u Sarajevu, već dvanaest sezona piše scenario za jednu od najpopularnijih TV serija na našim prostorima.
Fazlinovići - Izet, Faruk i Damir odavno su u srcima bosanskohercegovačke publike. Sa Isovićem smo porazgovarali o ovom velikom ostvarenju, o tome da li ima više onog pravog bosanskog humora i koliko je zadovoljan ulogama naših sugrađana...
Fazlinovići su se vratili na male ekrane, da li ste zadovoljni?
- Što se mene tiče oni nisu ni odlazili sa malih ekrana. Televizije su zadržale pravo da emituju seriju kako im odgovara, tako da one ponekad naprave pauzu, ali u suštini Fazlinovići su stalno tu.
Je li teško napraviti nastavak, a da je bolji od prethodnog?
Feđa Isović- Pa uvijek postoji neka vrsta pritiska. Par puta sam upao u zamku - nakon treće sezone sam rekao da je to posljednja sezona, pa ponovio tu grešku i nakon četvrtog snimanja, a nakon pete sam kazao da je vjerovatno i posljednja. Tako da to više za nauk ne govorim. Evo, završili smo dvanaestu sezonu i snimaćemo epizode dok god to publika bude tražila, dok ja budem mogao pisati i dok Mustafa ili Izet bude imao zdravlja.
Izet je ipak zvijezda projekta, je li tako?
- Izeta niko ne može nadmašiti. Ovo je njegova serija, tako da je teško zamisliti ovu seriju bez Mustafe. Rijetki su slučajevi da u nekoj seriji glavni glumac napusti seriju pa da se snimanje nastavi. Ja ne vidim nijednu mogućnost snimanja bez Mustafe.
U kojoj mjeri glumci mijenjaju, odnosno improvizuju, scene koje ste vi napisali i ko u tome prednjači?
- Veoma je teško improvizovati na snimanju jer snimanje TV serije nije kao pozorišna scena. Improvizovanje postoji, ali samo na probama. Imamo četiri, pet kamera, tonca koji tačno zna gde i u kom trenutku treba usmjeriti mikrofon, za miksetom imamo čovjeka koji tačno zna kada i na koga sijeći kadar a svaka scena je potpuno navježbana i razrađena. I zato je teško improvizovati. Međutim, ja ne volim glumce koji dođu i „nabubaju“ moj tekst. Na neki način ja improvizaciju doživljavam kao njihov zadatak - da unaprijede moj scenario. Ali kroz te promjene se mora proći zajedničkim procesom na čitalačkim probama jer nijedna improvizacija ne smije uticati na dalji rasplet događaja.
Koji su novi glumci? Hoće li i ova sezona biti bogata glumačkim legendama poput Seke Sabljić i Milene Dravić?
- Da, naravno. Mi smo u jednoj veoma zahvalnoj situaciji jer svi žele da igraju kod nas. Ne bih sad otkrivao imena, ali veliku ulogu imaće Tarik Filipović. Iz Beograda i Slovenije će doći nekoliko glumaca koji će imati zapažene uloge, ali za sada da ne otkrivamo imena.
Sa snimanja u Sarajevu: Darko KurtovićTrebinjci Darko Kurtović i Marija Pikić se takođe pojavljuju u novim epizodama. Kakva je saradnja sa njima?
- Odlična je saradnja, ali nisu oni jedini Trebinjci u seriji. I Nataša Ninković je donijela veliku količinu svježine i energije u nove epizode. Marija Pikić je moj stari saradnik, ne treba ništa govoriti o njenoj glumi jer koliko god ona bila Trebinjka, da nije toliko talentovana, ne bi dobila ulogu. Darko je Darko - dovoljno je reći. Odličan lik, veliki čovjek, talentovan i u nekim epizodama se nosi rame uz rame sa profesionalnim glumcima. Nimalo se ne osjeti da je došao iz amaterskog svijeta. I ne smijemo zaboraviti Igora Gudelja koji je divan i potpisali smo sa njim pet epizoda. To je lijepa kombinacija glumaca. Napravio sam situaciju gdje je Nataša Ninković majka, a Marija Pikić i Igor Gudelj njena djeca. Mala hercegovačka porodica.
Marija PikićDa li je, kada sve sagledate, najteže napraviti komediju jer u ovom vremenu, čini mi se, nije lako nasmijati ljude?
- Bosna i Hercegovina i nema nekih komedija. Nadrealisti su bili TV šou, ali to je bilo nešto drugo. Mislim da je prvo igrano ostvarenje – komedija, film “Hiljadarka”. Bosanski humor se više dešava u kafanama nego na TV platnu. Ovo što gledamo i radimo je univerzalni humor ako tako mogu da se izrazim.
Zašto nema više popularnog Čombeta?
- Mnogo ljudi nema više u seriji. Kada se radi na duge staze moramo biti spremni da će glumci da odlaze iz raznih razloga. Neki odlaze iz najgoreg mogućeg razloga – smrti. Znate da smo izgubili Vanju Draha, da smo izgubili Benjanima Filipovića, pa Žana Marolta. To su strašni gubici za seriju, a i za nas kao prijatelje. Međutim, znamo da je otišla i popularna Šefika, pa Dino Mehmeda Mujkić. Popularni Čombe je odlučio da ode u Ameriku i da svoju sreću okuša tamo negdje preko bare. To je gubitak i za seriju i za mene lično jer je otišao i moj član benda, skupa smo svirali. Čujem se često sa njim, snalazi se, dobro je i u dvije epizode smo ubacili skajp da se javi iz Amerike.
Scene 12. sezone serije snimane i u TrebinjuKako biste okarakterisali stanje u kulturi naše zemlje?
- Moram prvo pokušati da ne budem vulgaran. Definicija bi bila – koliko para toliko muzike. Ti me pitaš za kulturu, ali ja ću konkretno pričati o filmu jer tu materiju najbolje poznajem. Ne mogu ja tražiti milione za filmski projekat kad para nema ni za ljude da im se napravi krov nad glavom. Tako da nije ni moralno u ovoj zemlji tražiti velike svote novca za neke projekte dok ljudi jedva da imaju za osnovne potrebe. Bosna i Hercegovina bi trebala da proizvodi oko četiri igrana filma godišnje, a mi na žalost proizvodimo jedan, maksimalno dva - a bude i godina da ne prozvedemo nijedan. Film je skupa igračka sa kojima se igraju zemlje koje imaju novca jer i za najmanje ozbiljno filmsko ostvarenje treba minimalno četiri, pet miliona maraka. U ovakvim uslovima bosanskohercegovački filmaši se nekako snalaze, obično se radi u širokim koprodukcijama, od svuda se „izmuze“ po malo novca i na kraju se napravi „naš“ film...
Sunčica Pešić
