Mladi Trebinjac Nikola Marić, dijete Košarkaškog kluba „Leotar“, u dogovoru sa roditeljima prije tri godine odlučio se na hrabar korak. Sa 14 godina, kada je završio osnovnu školu, odlučio se da se preseli u Badalonu, u Kataloniju, u Španiju.
Golobradi dječak je uradio ono što se mnogo stariji ne bi usudili. Njegovo oporedjeljenje je bila košarka. I na tome je istrajao.Prve dvije godine proveo je u Badaloni, a treću u Fuenlabradi, predgrađu Madrida. I ne samo to. Po pravilu je među najkorisnijim igračima a medalje i titule stižu.
„Košarku sam oduvijek volio. Želio bih i da budem što bolji. Otišao sam sa 14 godina. Dvije godine sam proveo u Kataloniji i ovu posljednju godinu sam član ekipe Fuenlabrade. Prve dvije godine su bile nešto teže. Nije se bilo baš lako priviknuti na novu sredinu, nove ljude, treninge i takmičenja. Ali ova prošla godina mi je baš uspješna bila. Fuenlabrada je predgrađe Madrida. Veoma sam zadovoljan. Mnogo se radi i trenira. Imamo i jake protivnike. Ovaj put sam izabrao i moram da budem zadovoljan.“, kaže Nikola i nastavlja:„Jedan dan se sastoji od napornih treninga ali istovremeno i pohađanja škole koja takođe zahtjeva da joj se maksimalno posvetim. Naučio sam odlično španski jezik i sada je sve mnogo lakše.
I ljepše. Mi igrači sa strane živimo sa tutorom, to nam je bukvalno kao otac i on se brine o nama. Prati naše školovanje, kako se hranimo... sa nama je bukvalno 24 časa. Mi smo disciplinovani pa nam ništa ne pada teško. Uslovi za rad i košarkaško napredovanje u Španiji su izvanredni. Imamo termine u sportskim dvoranama kada nam god to odgovara. Šest dana u sedmici naporno treniramo. Sedmi se igra, jaka, kvalitetna utakmica “, kaže on.
U Fuenlabradi je donedavno bio Žan Tabak, trener iz Hrvatske, a tu je i dosta igrača sa našeg govornog područja. Sada su u ekipi Ivan Paunić iz Srbije, Hrvat Marko Popović i Blagota Sekulić iz Crne Gore.
„Oni su u seniorskom a ja u omladinskom „pogonu“. Odigrao sam uspješno juniorsku sezonu, a istovremeno igrao sam i za drugi tim Fuenlabrade koji se takmiči u Španskoj trećoj ligi. Nisam siguran hoću li ostati u Fuenlabradi. Odigrao sam odlično, imam uspješnu sezonu, tako da imam i ponude da promijenim sredinu. Kako u Španiji, tako i u Italiji.Volio bih da odem tamo gdje ću odlično raditi i košarkaški napredovati.
Ja sam još uvijek maloljetan i u dogovoru sa roditeljima i menadžerom, uskoro ćemo donijeti odluku. Ja bih lično volio da ostanem u Evropi još godinu, dvije....A nakon toga, ko zna. Možda će i Američki koledž biti opcija“, priča nam dalje Nikola.
Od ove godine nastupa za košarkašku reprezentaciju BiH koja je njegovim dolaskom dobila iznenandno i veoma kvalitetno pojačanje.
„Bio sam već četiri godine u reprezentativnim selekcijama Srbije. Posljednji put sam bio u najužoj konkurenciji za selekciju do 16 godina. Zbog krutih pravila FIBE morao sam da čekam do 21 godine da bih zaigrao za reprezentaciju Srbije u zvaničnim mečevima. Nisam zaista mogao toliko da čekam, pa sam odlučio da igram za reprezentaciju BiH do 18 godina. Ostaje žal za reprezentacijom Srbije, ali šta je tu je“, kaže Nikola.
Nekada davno je jedan poznati košarkaški trener rekao: „Prirodni talenat plus naporan rad, uz gram sreće i dobije se vrhunski igrač“. Nikola je izabrao teži ali efikasniji put ka košarkaško stasavanje i napredovanje. I tome svakodnevno teži. Nemojte se iznenaditi ukoliko uskoro zaigra za neku od vrhunskih evropskih ekipa. Ovaj momak je to, sasvim sigurno zaslužio.
Nikola Marić ima „jake“ košarkaške gene. Njegov otac Petar je bio dugogodišnji uspješan košarkaš „Leotara“ sa međunarodnim iskustvom. I majka Svetlana bila je itekako uspješna, bivša omladinska košarkaška reprezentativka Jugoslavije takođe je „kriva“ za Nikolinu ljubav prema ovom sportu.“ Od roditelja imam veliku podršku. Podjednako „nosim“ njihove karakteristike. Imam smirenost na mamu a „fizikalije“ na tatu. I roditelji su zadovoljni mojim košarkaškim napredovanjem. Idemo laganim, ali sigurnim koracima!, kaže nam Nikola.
Ratomir Mijanović
