Služenjem pomena u Crkvi Svetog Lazara, polaganjem cvijeća na spomen-obilježju „Braniocima Trebinja“ i svečanom akademijom, u Trebinju je danas dostojanstveno obilježen Dan Trebinjske brigade Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske.
Trinaesti jul za Trebinjce nije običan datum u kalendaru, to je dan sjećanja na poginule saborce, dan bola i ponosa, ali i dan kada je prije 34 godine odbranjeno Trebinje i zaustavljena snažna ofanziva hrvatskih snaga na krajnjem jugu Republike Srpske.
U trebinjskoj Lazarici, hramu koji je postao mjesto sabiranja uspomena i molitve za poginule borce, služen je pomen svim pripadnicima Trebinjske brigade koji su svoje živote ugradili u temelje Republike Srpske.
Nakon molitve, predstavnici Grada Trebinja, Boračke organizacije, nekadašnji komandanti i saborci, članovi porodica poginulih boraca i brojni građani položili su cvijeće na spomen-obilježje „Braniocima Trebinja“.
Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić poručio je da svaka brigada ima svoju istoriju, ali da samo rijetke jedinice postanu simbol časti, istrajnosti i žrtve čitavog naroda.
„Ratni put Trebinjske brigade ostao je upamćen po hrabrosti, disciplini i odgovornom izvršavanju zadataka. Njeni pripadnici nastojali su da svoju dužnost obavljaju časno, u skladu sa vojničkom etikom i pravilima ratovanja, čuvajući ugled jedinice kojoj su pripadali“, rekao je Ćurić.
On je podsjetio da je kroz Trebinjsku brigadu prošlo oko šest hiljada boraca i naglasio da se u Odbrambeno-otadžbinskom ratu ishod nije mjerio brojnošću i snagom neprijatelja, već veličinom svetinje koja se brani.
„Simbolika vidovdanske i kosovske žrtve bila je prisutna i među borcima Trebinjske brigade. Nije bilo važno kolika sila prijeti, već koliko je sveto ono što braniš“, poručio je gradonačelnik.
On je dodao da žrtva poginulih boraca predstavlja jedan od temelja savremenog identiteta Trebinja i obavezuje institucije da nastave sa jačanjem podrške boračkim kategorijama.
Posebne emocije izazvalo je obraćanje ratnog komandanta Trebinjske brigade Slavka Žarkovića koji je podsjetio na julske dane 1992. godine, kada su borci ove jedinice uspjeli da zaustave napad daleko brojnijeg i tehnički opremljenijeg neprijatelja.
„Tog 13. jula slomljena je napadna moć elitnih jedinica Hrvatske vojske. Trebinjska brigada brojala je oko šest hiljada ljudi i branila front širine od 80 do 100 kilometara, a u pojedinim trenucima i duži od toga. To je bilo daleko iznad svih vojnih standarda i pravila koja smo učili u vojnim školama“, istakao je Žarković.
Prema njegovim riječima, poseban značaj za odbranu imalo je i to što je komandno mjesto brigade bilo smješteno neposredno uz prve borbene linije.
„Kada su komandanti bili uz svoje borce, dijelili istu opasnost i istu neizvjesnost, to je dodatno jačalo moral jedinice“, naglasio je Žarković.
On je podsjetio da su Trebinjskom brigadom komandovali generali Božidar Prstojević, Radoslav Zubac i pukovnik Bogdan Kovač, koji su dali nemjerljiv doprinos planiranju i organizaciji odbrane ovog prostora.
Osim odbrane Trebinja, Trebinjska brigada je, po naređenjima komande Hercegovačkog korpusa, u više navrata formirala borbene grupe koje su pomagale drugim jedinicama širom hercegovačkog ratišta, ali i na drugim dijelovima Republike Srpske.
Cijena slobode bila je velika. U ratnom putu Trebinjske brigade život je položilo oko 260 boraca, dok je više od 800 ranjeno. Nekadašnji pripadnik Trebinjske brigade Nebojša Ratković kaže da su godine rata bile izuzetno teške, ali da volja za odbranom grada nikada nije dovođena u pitanje.
„Bilo je teško, bilo je ranjavanja i pogibija, ali smo uspjeli da sačuvamo naše Trebinje. Hrvatske snage su napadale ovaj grad, a mi smo ga odbranili. Nekada smo sa šest hiljada boraca držali i do 130 kilometara linije fronta“, rekao je Ratković.
Slična sjećanja podijelio je i nekadašnji borac Srboljub Škero koji je podsjetio da su se rezervisti Vojske Republike Srpske suprotstavili profesionalnim i elitnim jedinicama Hrvatske vojske.
„Ispred nas su bile prva, druga i četvrta gardijska brigada Hrvatske vojske. Mi nismo bili profesionalci već rezervisti koji su branili svoje kuće, porodice i zavičaj. Izdržali smo i slomili njihovu ofanzivu, posebno tog 13. jula na Vlaštici“, istakao je Škero.
Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milovan Gagić naglasio je da su tri osnovna zadatka organizacije očuvanje Republike Srpske, njegovanje istorije i tradicije i briga o boračkim kategorijama.
„Ako istinu o ratu i žrtvi ne prenesemo na mlađe generacije, onda nismo uradili dovoljno. Posebno me raduje što sam danas vidio veliki broj djece na obilježavanju“, rekao je Gagić.
On je ukazao i na potrebu sistemskog rješavanja problema sa kojima se susreću borci, posebno kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti i materijalnom položaju.
Predsjednik Skupštine Gradske boračke organizacije Trebinje Petar Vuković istakao je da je tokom prošle i prve polovine ove godine različite vidove pomoći dobilo više od 220 boraca.
„Pomoć je pružana kroz finansijsku i materijalnu podršku, organizaciju prevoza, liječenja i banjske rehabilitacije. Nastavićemo da budemo oslonac onima koji su stvarali Republiku Srpsku“, poručio je Vuković.
Svečana akademija, održana u čast pripadnika Trebinjske brigade, završena je porukom da se žrtva palih boraca nikada ne smije zaboraviti.
Jer, za Trebinje 13. jul nije samo datum iz prošlosti. To je dan kada su borci stali ispred svog grada i rekli da dalje nema.
Dan kada je odbranjeno Trebinje.
Dan koji obavezuje generacije koje dolaze da čuvaju sjećanje na one koji su svoje živote ugradili u slobodu Hercegovine i Republike Srpske.
