U Domu mladih sinoć je promovisana knjiga "Miris škije", autora Branka Aleksića. Autor svjedoči o prošlim vremenima, težačkom životu na selu, autentičnim hercegovačkim govorom i to je nastavak priča sa sela iz prošlih vremena. U kratkim i autentičnim pričama, koje su pričane uz ognjište, na sijelima, na njivama, u pauzama od teškog rada, uz neizostavni miris škije- duvana, Branko Aleksić je pretočio u knjigu, nastojeći da ne mijenja ništa u atentičnosti govora i događaja.
Prema riječima autora, isti naslov knjige je zbog kontraverznosti nakon prve knjige jer neupućeni koji nisu pročitali knjigu nego samo čuli pojavilo se mišljenje da se radi o poroku.
"Međutim, knjiga govori o nečemu drugom. U vrijeme kad su smještene ove priče duvan nije bio porok nego jedan izgovor da se odmori u vrijeme teških seoskih poslova, između dvije brazde, između dva tovara. Hercegovački domaćin nije imao vremena da preleži čitav dan u debeloj hladovini i da mota škiju jednu za drugom. Pogotovu kad su bili radovi mogao je dva ili tri puta da zapali. I kada bi obustavio radove on je bio svjestan zašto to radi, da odmori čeljad i volove. On će izjarmiti volove, izvući duvankesu i zapaliti. To je bio znak ostaloj čeljadi da je vrijeme za pauzu. Nije on zaustavljao te poslove jer je ovisan o duvanu već je to izgovor, a nikakav porok. Većinu priča prati škija, ali je ona svjedok tog vremena jer je tada zaista i mirisala", objasnio je Aleksić.
Aleksić kaže da je ista tematika, ali su novije slike sela.
"Nisu bitni ni likovi ni fabula već slika sela. U priči 'Guka pure' oslikava se čitava patrijarhalna zajednica koja se okupila oko večere jer jedino se moglo okupiti oko večere. Za večeru dođu svi i čobani su tu jer je uz večeru i dogovor za sutrašnji dan. Večeraj e bila simbol opstanka. Mi smo svjedoci da selo mre i iz nemoći da se išta promijeni jedino što je ostalo je da oslikaš i prikažeš to vrijeme je priča",rekao je Aleksić.
Predsjednik Zavičajnog društva "Osvit" iz Bileće Miodrag Hrnjez Ljumo naglasio je da je Aleksić uspio da ono što se prenosilo sa koljena na koljeno, zaustavi, zapiše i napiše svevremeno.
"Znači, jednoga dana ako nestane usmene tradicije ima gdje da se pročita i to je veliki Brankov doprinos. On je sačuvao pregršt starih izraza, jednu energiju, način i stil života u jednom periodu, vrmenu i prostoru.
"Prostor koji je oko nas potpuno se promijenio. Više nema uzoranih livada, oranica, ljudi da ljuduju, ljudovanje smo aboravili i Branko je zaustavio taj period i stavio ga u korice i to je njgov veliki doprinos. Taj miris duvana je miris naše duše koja se osjeća na daljinu i koja se prepoznaje u očima ljudi koji su ljudovali izneđu sebe. On u ovim pričama nikoga nije štedio i tu ima nekih stvari koji mi ne bismo volili da su se dedile, ali su su se desile", jasan je Hrnjez.
O knjizi su govorili Miodrag Hrnjez Ljumo i Miroslav Radovanović, a nastupao je i mladi guslar Ognjen Stojanović.
