U Nevesinju su se danas okupili bivši pripadnici Prve klase Vojske Republike Srpske koji su na Vidovdan 1992. u bilećkoj kasarni položili svečanu zakletvu.
Nevjerovatna snaga vidovdanskog zavjeta i ratnog drugarstva ponovo je danas oživjela na ulicama Nevesinja. Tačno trideset i četiri godine nakon što su u surovom ratnom vihoru 1992. godine stali u stroj i položili svečanu zakletvu, bivši pripadnici Prve klase Vojske Republike Srpske ponovo su se okupili da pokažu da vrijeme ne može izbrisati ono što je isklesano u borbi za slobodu. Nekad golobradi mladići, a danas ponosni ljudi i živi svjedoci istorije, nakon Bileće, Ljubinja i Trebinja, svoj tradicionalni vidovdanski raport podnijeli su u junačkom Nevesinju. Ovi ljudi danas svjedoče o vremenu kada su mladost, hrabrost i srce bili jedini i najjači bedem u odbrani vjekovnih ognjišta.
Obilježavanje ovog značajnog jubileja počelo je u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg, gdje je služena sveta liturgija i održan pomen poginulim i umrlim borcima. Nakon molitvenog sjećanja, bivši saborci su se uputili ka Centralnom gradskom trgu, gdje su na Spomenik slobode položili cvijeće. S posebnim pijetetom, bivši saborci su posjetili i Spomen sobu, odajući počast onima koji su za slobodu Hercegovine dali ono najvrednije – svoje živote.
Vaso Ljubenko iz Trebinja, jedan od glavnih inicijatora ovih tradicionalnih okupljanja, sa ponosom ističe važnost očuvanja ovog drugarstva koje traje već duže od tri decenije.
„Po mnogima, ovo je najbolja klasa Vojske Republike Srpske. Te 1992. godine, kao golobradi mladići, završili smo zahtjevnu obuku za samo dva mjeseca, a kasnije se ispostavilo da su upravo ovi momci izrasli u najbolje borce Vojske RS“, istakao je Ljubenko. Dodao je da je ovu klasu od prvog dana krasilo nevjerovatno jedinstvo i hrabrost. Posebno je naglasio da ih ni surovi ratni vihor nije slomio.
„Zadržali smo vedar duh u ratu, a taj isti duh nas drži i danas, toliko godina poslije, rekao je Ljubenko.
Veso Vukosav, bivši pripadnik Nevesinjske brigade, ove godine je bio zadužen za organizaciju nevesinjskog dijela klase. Vukosav je naglasio da je prva klasa Vojske RS nakon brze obuke od samo dva mjeseca ušla u ratnu vatru, ali je pokazala nevjerovatnu hrabrost. Dodao je da su jedinstvo i vedar duh koji su ponijeli iz kasarne u Bileći, ostali temelj njihovog okupljanja i druženja više od tri decenije kasnije.
O ratnim danima, životu i budućnosti – bez politike
Nakon zvaničnog dijela, druženje je nastavljeno u svečanoj atmosferi Salona Milanović. Bila je to prilika da se uz stisak ruke i zagrljaj ponovo prelistaju uspomene na dane provedene u bilećkoj kasarni i na prvim linijama fronta, kada se branila i stvarala Republika Srpska. Kako sami ističu, u ovim razgovorima oživljavaju ratne anegdote, ali se pretresaju i tekuće životne teme. Kroz smijeh dodaju da na njihovim skupovima ima mjesta za sve – osim za politiku.
Vidovdanski stroj Prve klase iz godine u godinu dokazuje da prijateljstvo napisano krvlju i zajedničkim rovovima nema rok trajanja. Njihova misija očuvanja sjećanja se nastavlja već naredne godine, kada će se vidovdanski plamen i ratnička priča preseliti u Gacko.
